Kocke sa tikvicama

Jednom davno sam na istom ovom mestu filozofirala o vaspitavanju dece i pomenula moju mantru evo već više od dvadeset četiri godine: biraj bitke. Svaka ne može ni ne treba da se dobije. Stoga treba insistirati na onim najbitnijm, a neke sitne jednostavno pustiti, jer koštaju mnogo nerava, vremena i potencijalno loših odnosa. Moja predata bitka je uredna soba – sa tim sam se pomirila, dok se kuvano jede, stan mora da me sačeka cakum-pakum kada dođem sa bilo kog puta ili odmora, osnovni maniri se podrazumevaju, školovanje mora da ide svojim tokom, zarađuje se studentski džeparac, dobar sin, unuk, rođak, prijatelj, komšija….. Meni dovoljno.

Još jedna velika mudrost u dečijem vaspitavanju je da se stalno nutka na probanje sva hrana, bez obzira na njihovu kuknjavu da nešto baš ne vole da jedu. Tako je Luka sasvim redovno jeo salatu od paradajza i krastavaca, njegovu omiljenu, pa je došla godina da je krezavi osnovac proglasio da nikako ne voli paradajz i cele godine sam zarad mira u kući i potrebe da bar nešto pojede mladom gospodinu samo seckala krastavac. Godinu nakon toga je dečko pobedonosno bio izjavio kako on zapravo ne voli krastavac, a da paradajz obožava. Već sledeće je jeo sve redom. Naravno da sam svaku sezonu počinjala sa mešanom salatom, jer sam imala na umu ono što su mi rekli da mudre mame treba što pre da shvate – sve je to samo faza. Onaj dozvoljeni veto je ostao kao mogućnost na samo jednom jelu i toga se i dalje pridržavamo.

To menjanje afiniteta, istinsko ili dečije izmišljeno, nije samo Lukina specijalnost: znam da i deca svih mojih prijatelja imaju slične ili iste epizode i samo od upornosti i neobraćanja mnogo pažnje na njihove hirove zavisi da li će dete jesti svu hranu ili će izvoljevati i jesti tek nekoliko vrsta namirnica, što sam bezbroj puta čula. Moja Sara, tako, ima problem sa tikvicama – to joj je bezvezno povrće, ne voli ga i nikada ga ne jede. Pre neki dan je došla kod mame u kancelariju i ponudila sam joj upravo ove kockice, ističući ono što je glavni argument kod sve dece – ima šunkicu i kačkavalj, mudro prećutavši ostale sastojke. Kada sam je pitala da li je sve pojela, kaže da je jela carsku pitu. Malo se tu zbunih, jer znam da je nisam donela, ali onda u sebi zaključih da su verovatno kupile u nekoj pekari pri dolasku. Ma ne, jela sam onu carsku pitu koju si ti donela. Aha, da, carsku….je li ti se dopala? Da, odlična je. Eto, toliko o nevoljenju tikvica. Slično je odreagovao i Luka, kod koga teško prolazi proja, pa onda maniše svim ostalim slanišima tog formata.

Kocke sa tikvicama su izuzetno lepo posluženje, bilo da se radi o doručku, večeri, nekom mezetluku, hrani za put, za školsku užinu, za posao….ma za bilo koju prigodu kada je potrebna neka hrana iz ruke. Ja sam ih sekla na kockice otprilike 3x3cm, ali se može seći na bilo koji drugi način. Ono što govori u prilog ovog recepta je izuzetna brzina pripreme, nekoliko sastojaka, ukus koji daju pečenica i kačavalj i sočnost koja dolazi od tikvica. Mislim da ne treba više da se ubeđujemo da je ovaj slaniš vredan pažnje?

Kocke sa tikvicama

01.09.2022.

By:

Ingredients
  • 300-350g tikivce (1 veća ili 2 manje)
  • 3 jaja
  • 50ml ulja
  • 100-120g rendanog sira tipa kačkavalja
  • 100g pečenice, iseckane na kockice
  • 120g brašna
  • 1 kašičica praška za pecivo
  • prstohvat soli, biber
Directions
  • Step 1 Tikvice oguliti i izrendati, pa ostaviti kratko sa strane.
  • Step 2 Umutiti jaja (dovoljno je žicom), dodati ulje, potom rendani sir i iseckanu pečenicu, posoliti i pobiberiti.
  • Step 3 Rukama ovlaš iscediti tikvice (ne treba sasvim, kako bi ostale sočne), pa dodati u smesu. Na kraju umešati brašno i prašak za pecivo. Mešati da se dobije homogena smesa. Smesu izručiti u pleh dimenzija 28×18 ili sličan postavljen papirom za pečenje.
  • Step 4 Peći u unapred zagrejanoj rerni na 190 stepeni 35-40 minuta.
  • Step 5 Prohladiti, pa seći na parčad željene veličine.



Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

s