Višnje su mi omiljeno voće u kolačima. Sa druge strane, volim i ukus pomorandže, kao i uparivanje malina i čokolade, a suve šljive umočene u čokoladu su bez premca. Jabuke su kategorija za sebe….. Gledam napisano, pa shvatam da ima mnogo voća koje volim u slatkišima. Možda je lakše da krenem obrnuto i da (iako me niko ni ne pita, ali eto, pomalo sam logoreična, a Bogami i opširna kada pričam i pišem) kažem šta me ne obara s nogu: jagode, trešnje, kajsije, grožđe, smokve i verovatno još mnogo toga više volim da jedem uživo nego da mešam sa ostalim sastojcima i formiram kolač namenjen udovoljavanju svoga ukusa.
Moram priznati da višnje i ja nikada nismo našle zajednički jezik što se jela sirovog ploda tiče; uvek je to neki strpljivi kohabitat, neko nužno zlo, ništa specijalno. U kolačima je potpuno druga priča: tada se pretvaraju u rajsko voće, bilo da se radi o kremastim filovima sa pobacanim voćkama, klasičnom patišpanj kolaču sa višnjama za koji svaka kuća ima svoj recept ili o čokoladnom kolaču gde višnja pronađena u zalogaju bude prijatno iznenađenje.
I tako sam ja, vođena svojim ukusom i afinitetima višnje gurkala u razne kolače, a najobičniju pitu sa višnjama, onu sa korama, sam napravila svega par puta u životu. E, pa neće moći! Pre negde sam ponovo počela od osnova, vratila se da učim da hodam, a trčanje u stilu Usain Bolta sam trenutno stavila po strani. Pravila sam pitu sa višnjama dok nisam bila zadovoljna i našla prave mere. Pogađate, okuražena, uskoro pristupam piti sa jabukama, a potom i bundevari. Neće mene više da muči neka tamo obična pita, savladaću ja svaku od njih. Do tada, hajde da predstavimo ovu divoticu od slatkiša.
Ovu pitu sam pravila od marela – to je ona voćka na pola puta između višnje i trešnje. Suviše velika i slatka da bi bila višnja, a suviše kisela da bi bila trešnja. Tako zaglavljena između dve vrste, dobila je svoje posebno ime, a ja je ipak smatram rođakom višnjom. Mislim – dok perem voće, uštinem pola šake marela i pojedem ih onako klot, ali i dalje ih ne smatram trešnjama, te ne bih uzela činiju ispred sebe i u slast ih smazala, kako to činim sa trešnjama. Kako god, odlične su za pitu, jer su krupne i sočne, pa u dodiru sa grizom naprave neki dobar fil tokom pečenja, koji nema šanse da postoji u bilo kojoj teglici, a sa minimalnim trudom. Dakle, njeno slatko veličanstvo, Pita sa višnjama.
Pita sa višnjama (ili marelama)
(recept za štampu)
12 kora za pite i gibanice
oko 700g očišćenih višanja ili marela
16-20 kašika šećera
4 kašike griza
ulje za premazivanje
prah šećer za posipanje
Odvojiti 3 kore i naslagati jednu na drugu. Posuti četvrtinom pripremljenih višanja, ostavljajući praznim oko 10cm do dalje ivice. Potom višnje posuti sa 4-5 kašika šećera, a onda i sa jednom kašikom griza. Uviti koru u rolat, pa staviti u pleh postavljen papirom za pečenje.
Postupak ponoviti sa preostalim sastojcima.
Kada su formirana sva četiri rolata, premazati ih sa malo ulja.
Peći u unapred zagrejanoj rerni, na 200 stepeni 40 minuta.
Ispečenu pitu pokriti vlažnom krpom.
Pred služenje, posuti prah šećerom.
Sour cherries pie
(print this recipe)
12 phyllo pastry leaves
about 700g pitted sour cherries
16-20 tablespoons sugar
4 tbsp semolina
oil for brushing
sugar powder for sprinkling
Set 3 phyllo pastry leaves over each other. Sprinkle a quarter of the prepared sour cherries over them, leaving empty about 10cm from the edge. Then sprinkle the cherries with 4-5 tablespoons of sugar and then with a spoon of semolina. Roll the pie and place it in a baking pan set with baking paper.
Repeat the procedure with the remaining ingredients.
Brush rolls with oil and bake in pre-heated oven at 200 degrees for 40 minutes.
Cover baked pie with a damp cloth.
Sprinkle with powdered sugar before serving.
Divno!
Definitivno moja omiljena poslastica, pita nad pitama,… I to od omiljenog mi voća! Prosto su mi porasle zazubice… Još i gledajući kako stručno i sa stilom sve to obavlja naša zaposlena domaćica, samo mogu da pohvalim i čestitam na rezultatu!
Svojevremeno sam, kao pionir u pravljenju pita, zaboravljala da stavim dovoljno šećera za sladokusce. Jer, za razliku od Tanje, meni nije smetalo, višnja je dominirala u svom veličanstvenom kiselom ukusu. Ali sam se kasnije smilovala na muža i decu, i sada sam koleginica sa dragom Tanjom, pravim prave slatkiše.
Voćkice me u dvorištu već čekaju, odoh na druženje sa njima, pa šaljem šta sam zanimljivo spremila…
Veliki pozdrav i hvala na ideji!
Mogu da zamislim ukus pite bez dovoljno šećera 🙂 Usta mi se već skupljaju…. Kakva divota i bogatstvo – voćke u dvorištu!
Pa jeste jedna od najpoznatijih i najvoljenijih štrudla ali najbolja je svakako sa našim višnjama. Probala samovde sa nekimuvoznim ali nije to to.
Dole nema višanja? Baš zanimljivo. Dolazi ovamo, mi imamo i višnje i svinjsku mast 😉