Pita sa grizom i tikvicom / Wheat semolina and zucchini savory pie

(please scroll down for recipe in English)
Nikada nisam imala vremena da se družim sa komšilukom. U zgradu sam dođoš sa drugog kraja grada, svi su se duže poznaju od ranije. To je samo jedan od razloga, dok je drugi, mnogo bitniji, taj što kada dođem kući s posla i nabavke, obavim sve što treba, već je vreme za spavanje.

Komšiluk mi je jako fin. Ulaz ima 34 stana, svi se ljubazno pozdravljaju i razmene par reči. Kada sam prošle godine renovirala stan, sa svih strana su pljuštale ponude za pomoć. Komšinica od preko puta, kojoj u stan nikada nisam kročila, mi je nudila ključ da mogu da se ispružim i odmorim, da malo pobegnem od majstora. Druga mi je nudila kirbi da dubinski očistim stan posle radova. Svi su ljubazni, svi su fini ljudi, ali ja svakako nemam vremena da produbljujem druženja. Nije to kao kod moje mame, gde su komšije rod rođeni, onaj stambeni. Zajedno smo se veselili; oni su prvi pritrčali i kada je tata oboleo i kada smo ga ispraćali, poštedivši nas mnogih neprijatnih momenata. Teta-Mira me je i pazila kada sam bila mala, ona sa mamom pije kafu bezmalo svakodnevno. Nemerljiva pomoć kada god je gusto. Čika-Mirko mami stalno baca đubre, nabavlja i pomaže. To su ona nekadašnja komšijska druženja, a ova se neguju bezmalo četrdeset godina.
Ja na spratu imam Bobu, živahnu i sposobnu damu od 60-ak godina. Od nje sam nedavno dobila svoj prvi komšijski tanjir – znate ono kada se nešto pravi, pa isečeš i odneseš u komšiluk. Ta je pojava široko rasprostranjena kod mame u komšiluku, pa sam kao devojka morala da budem mag razvrstavanja servisa po stanovima. Dakle, Boba me je pre neki dan potpuno raznežila. Naime, pozvala me je nekim povodom, te sam se požalila da ležim malaksala, sa jakom grloboljom. Nije ni pola sata prošlo, eto nje zvoni na vratima i nosi mi vruće pečene jabuke prelivene medom; kaže, čitala je na internetu da su dobre za grlo. Moja komšinica! 
Recept koji sledi je njen, pristigao zajedno sa tanjirom pite. Kaže, našla je u nekim novinama. Meni se izuzetno dopao, a po tipu podseća na projare: sve se zbućka, izruči i ispeče, pogodno i za kuvarske početnike. Može se jesti za doručak, laganu večeru ili pak poslužiti kao predjelo za predstojeće mrsne slave. Pita je izuzetno vlažna, sir joj daje pun ukus, a griz zrnastu teksturu. Sve moje preporuke!

Pita sa grizom i tikvicom
(recept za štampu)

3 jaja
2dl jogurta
1dl ulja
1 šolja sira
1 prašak za pecivo
1 tikvica, rendana
250g pšeničnog griza
so po ukusu

Tikvicu dobro oprati i izrendati je sa korom. Dodati sve ostale sastojke, dobro izmešati i sjediniti. Ostaviti 1-2 sata da griz nabubri. Sipati u pleh (dimenzija 30x17cm ili sličan) postavljen papirom za pečenje i peći 30-35 minuta u unapred zagrejanoj rerni na 190 stepeni.

Wheat semolina and zucchini savory pie 
(print this recipe)


3 eggs 
2 dl yogurt (greek type)
1 dl oil 
1 cup cheese (feta or ricota type)
1 baking powder (10g)
1 zucchini, grated 
250g wheat semolina 
salt upon the taste
Wash zucchinit thoroughly and grate it. Add all other ingredients, mix and combine well. Set it asied and allow 1-2 hours to rest. Pour into baking pan (dimensions 30x17cm or similar) cover with parchment paper and bake for 30-35 minutes in a pre-heated oven at 190 degrees.



9 thoughts on “Pita sa grizom i tikvicom / Wheat semolina and zucchini savory pie”

  • Baš super! Kako lep običaj. Ja uvek kažem da ne vraćam posude, uglavnom plastične, u kojima dobijem hranu, i da mogu slobodno da zadrže moje. Ko će se time baviti šta je čije:) Mislim da ću uskoro da pravim ovu stvar, neobično, griz dominira.

  • Različiti su običaji bili nekad i danas. Danas se radi duži i živi brže, preko tjedna se nema vremena, a ako se radi vikendom ni onda. Super mi je pitica, sigurno ću je isprobati imam još jednu tikvicu

    • Bas tako, a i svi se nekako gledaju mrko, narocito u soliterima. Dugo sam detetu objasnjavala zbog cega mora da se javi svakome koga sretne u zgradi, jer je to red.

  • Komsije su nezamenljive ! Mi smo oduvek imali dobre komsijske veze, secam se da su svojevremeno nase komsije sa Djerma bile bez telefonske linije a mi smo imali, pa su oni dolazili kod nas da telefoniraju ! Ma kao na posti !! da umres od smeha, ali to je divno jer uvek mozes na njih da racunas…ija to negujem i ovde u Rimu koliko god je moguce…ovde je obicaj da kada ti neko nesto donese (od tih stvari tipa voce, ili neki kolac ili bilo sta sto ti na primer treba) ti taj tanjih nikada ne treba prazan da vratis..uvek pun!

    • Još uvek je taj običaj na snazi. Mada, poslednji put mi je Boba pripretila da ne moram svaki put da vraćam pun tanjir, a ja joj poslala neke kesice narandžine kore, koje sam donela sa puta… i to po Luki. Kaže mi dete – rekla ti je komšinica – uh, što je opasna ova Tanja 🙂
      Inače, nije tema, ali moram da ti kažem: mnogo mi se dopao tvoj tekst o pečenju mesa u poslednjem Mezze-u. Zatekla sam sebe kako ga čitam i mičem usnama, preslišavajući se 🙂 A da izdaš knjigu? Na srpskom, naravno, da ne bude zabune.

  • Necu stici da ucestvujem u ovom krugu FBI rukavica, ali moram da pohvalim ovu pitu koju sam isprobala pre par dana. Koristila sam mesavinu brasna griz/heljda i svi smo bili odusevljeni ukusom. Na blogu sam pronasla jos mnogo toga za isprobavanje nadam se da cu jednog dobiti malo vise na vremenu. Pozdrav!

  • Draga Nataša, i ja sam nekad ne stignem da učestvujem, bez brige. Dva meseca ma kako dugo izgledala – prođu za čas! Drago mi je da ti se dopala pita, a javi kako ti se ostalo čini. Pozdrav.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

s