Pita od domaćih kora / Savory pie with domestic pastry

(please scroll down for recipe in English)
Foto: Maja Babić
Moja baka je napravila u životu ko-zna-koliko pita. Sa lakoćom ih je razvlačila i dok trepneš – sirnica ili krompiruša su bile u rerni. Sećam se, kao mala, da sam je uvek opčinjeno gledala i uživala u, doslovno, koreografiji postupka. Uvek isti pokreti, uvek isti redosled radnji; nekad mi se činilo da i oklagiju podiže na istu visinu. Kako i drugačije, kada je kod nje u kraju bio manir da se još devojčice uče razvlačenju kora, pored svih ostalih kućnih poslova.

Moj tata je naročito voleo babine pite. On joj je bio zet, ali sam često imala utisak da ju je više voleo od oboje njene dece, kao i ona njega. Relativno rano je ostao bez majke, u krševitom kraju i otuđenoj porodici – baka ga je prihvatila kao svog i on joj je uzvraćao velikom privrženošću. Dovoljno je bilo da je pozove i kaže – baba, može pita? I dok sa Lukom ode do nje, pita je već spremna. Od kako je tata umro, a nedavno je bilo deset godina, baka nijednu pitu više nije razvukla. Nije se ona zaricala, nego shvatam da joj se nije dalo.

Kada sam poželela da naučim da pravim pitu, pitam baku da me nauči. Naravno, dušo. Danas ćemo, sutra ćemo, sledeće nedelje i nikako da se dogovorimo. Vidim ja da je vrag odneo šalu, te da se mi nećemo skoro dogovoriti, pa se ja bacim na internet potragu. Naime, ja sam htela pitu baš kao njenu – da se klagija većim delom, a ne da se namasti i razvlači rukama. I našla sam – ovde, ovde i ovde. Naknadno sam videla da naša Sneža razvlači na način najsličniji mojoj baki, tako da je najbolji postupak prikazan baš ovde, ali sam do objave njenog posta ja već savladala ovu veštinu. Nije baš da mi je postupak da se pohvalim i prikazujem, više je to metod pokušaja i grešaka, uz razmišljanje – aha, šta još da mu uradim. Ne mari – rezultat je puna tepsija pite koja za tren netragom nestane. I još jedna bitna stvar: ukoliko se odlučite za domaću pitu, a trebalo bi, imajte na umu da je ponavljanje majka nauke; moje prve kore su bile debele i neprivlačne (pozdrav za Luku i moje koleginice Eli i Natu koji su ih stoički jeli i svesrdno hvalili). Vremenom sam se izveštila, pa su mi sad kore tanke, providne i svilenkaste. Dešava se i da kora pukne, ništa zato: kada se umota i stavi u pleh, to niko ne primećuje. 
Maja je bila tako ljubazna da slika postupak izrade pite na moj način. Doduše, bilo je to još s proleća, a post je čekao sve do sada. Slike vas neće mnogo naučiti, ali će vam makar dočarati deo postupka, koji je ipak bolje da se savlada gledajući snimke.
I još nešto: razvlačene kore su daleko ukusnije od kupovnih, a kome god ih ponudite – biće impresioniran.

Pita od domaćih kora
(recept za štampu)

Testo:
1/2kg brašna
3dl mlake vode
Izdašan prstohvat soli
2 kašike ulja
1 kašika sirćeta
Fil:
600g mladog sira
5-6 jaja
1,5dl kisele pavlake
So
Ulje za mazanje



Od brašna i vode napraviti testo, uz dodatak soli, ulja i sirćeta. Testo se može umesiti ručno ili električnim mikserom sa nastavcima za mešenje.
Umešeno testo podeliti na dve jufke i ostaviti ih 15 minuta da odmore.
U međuvremenu napraviti fil: izdrobiti mladi sir, dodati
jaja, kiselu pavlaku i so po ukusu. 



Preko stola prostrti čist stolnjak. Posuti brašnom, pa staviti jednu jufku. Zatim i nju pobrašnjaviti.



Razvlačiti
je oklagijom, sve dok se ne formira velika, a punija kora. Dodavati brašno kada
god je potrebno, jer ne sme da se lepi.








 Na razvučenu koru staviti oklagiju po sredini
(da kora ne beži) i lagano, nadlanicama i prstima razvlačiti testo koru dok ne
postane sasvim tanko.



Koru
poprskati uljem, pa blago razmazati četkicom. Zatim mestičavo posuti filom po
širim stranama, ostavljajući sredinu slobodnu.




Sa
obe strane uhvatiti širu stranu stolnjaka i lagano podizati, kako bi se kora
urolala do pola; isto uraditi sa drugom stranom. 





 Tako urolane kore preseći razdvojiti sečenjem
po sredini.




U tepsiju postavljenu pek papirom staviti kore, rolajući
ih u formu puža, počev od centra.

Postupak ponoviti sa drugom jufkom.


Formiranu pitu premazati uljem, koristeći četkicu. Peći u
unapred zagrejanoj rerni na 200 stepeni 35 minuta. Potom smanjiti na 100
stepeni i peći još 5-10 minuta.

Savory pie with domestic pastry

Dough:
1/2 kg flour
3dl lukewarm water
A generous pinch of salt
2 tablespoons oil
1 tablespoon vinegar


Filling:
600g cottage cheese
5-6 eggs
1,5dl sour cream
salt
Oil 


Combine flour and water, then add salt, oil and vinegar and form smooth dough. The dough can be kneaded by hand or electric mixer with extensions for kneading. Divide the dough into two balls and leave them for 15 minutes to rest.
Meanwhile, make the filling: crush cheese, add eggs, sour cream and salt to taste. Mix and combine it well.


Set clean tablecloth over the table. Sprinkle with flour and place one dough ball onto it, then sprinkle the dough, too. Roll with a rolling pin until it forms a large, plump dough sheet. Add flour when needed, to avoid sticking. Put dough sheet over table, set rolling pin in the middle (so dough sheet do not run), and gently stretch a dough with palms and fingers until it is quite thin.


Spray the crust with oil and brush it gently. Then sprinkle filling on the broad sides, leaving the middle free. Catch both corners of the wider side of the tablecloth and gently lift to roll the half of the dough to the middle; do the same with the other side. Separate rolled crust by cutting through the middle. Cover baking pan with parchment paper and put the pie into it rolling in the form of a snail, starting from the center.


Repeat everything with second dough ball.
Brush formed pie with oil. Bake in pre-heated oven at 200 degrees for 35 minutes. Then reduced the temperature to 100 degrees and bake another 5-10 minutes.



24 thoughts on “Pita od domaćih kora / Savory pie with domestic pastry”

  • Svaka čast! Nikako da se oprobam, svr danas ću sutra ću pa na kraju smotam brzinpm svetlosti pitu od lisnatof testa. Zu sam se ispraksirala gledajući mamu ko ti baku 🙂

  • Vrati mi moju pregaču 🙂
    Odlično si razvukla domaće tijesto i pita izgleda fantastično. Ja se nisam makla dalje od štrukli, i to samo zato što nemam gdje razvući tijesto (nemam prikladan stol, jer u kuhinji imam poluotok, a stol na terasi je dugačak i nije dovoljno širok

    • Auuu, to sa stolom je baš situacija! ja sam ranije imala ovalni, veliki sto, pa kada se razmašem, začas kora prekrije ceo sto. Sada je ovaj manji, okrugao, ali i dalje mogu da razvlačim. A da uzmeš neki na rasklapanje? Ili iz više jufki ovaj na terasi?

  • Secam se kad je Maja pricala da je isla slikati postupak pravljenja pite. 🙂 To je bas davno bilo…
    Gledala sam pazljivo Snezin postupak i zelim ga probati, ali imam debelu oklagiju. Jednom sam sa njom pokusala, ali nije mi uspelo.
    Nisam znala da ti je tata mlad umro. 🙁

    • O, da, dosta davno smo mi akcijale sa pitom. Ima i tanjih oklagija od ove moje, ali može i sa njom. Samo da nije ona za štrudle.
      Jeste, tata je umro kada je imao 59 godina i bio u punoj snazi – moždani udar ga je začas odneo. Pre par nedelja smo mu davali 10 godina, koje su kao tren prošle, a meni još uvek jednako nedostaje – mi smo bili tim. Ja po naravi mnogo ličim na njega, a moj Luka je slika i prilika.

  • Svaka cast glavnoj majstorici i fotografu, ma napravila si je samo tako… dodje mi da odmah odlomim parcence.:))) p.s. Maju cemo ubuduce angazovati kao profi fotografa, odlicno joj ide.:)))

    • Hvala! Maja je bila čudesna na snimanju. Samo sam očekivala ono – ton, ide, kamera, ide! Onako sitna i krhka, bila je glavni komandant parade. Posle je sama napravila izbor slika, sama ih obradila – ja sam bila velika gotovanka, a da je do mene – ovaj post bi još čekao ili bih čak i odustala od njega.

  • Pojela bi ovu pitu ovako sa slike ! I mogu ti samo čestitati na razvlačenju kora i pitati se hoću li se i ja jednom usuditi probati, trebala bih, a ti to radiš kao pravi majstor !

    • A što da se ne usudiš? Najgore što može da se desi je da imaš neku avangardnu pitu, koje će ukućani u slast pojesti. Onda probaš i drugi i treći i peti put i postaćeš vitez domaćih kora 🙂

  • Ništa ne može zameniti taj ukus:) Bravo za majstorluk, a kada gledam ovako ove fotkice poželim barem da gricnem:)

  • Kako ti to sa lakoćom radiš, kao da igraš neki ples laganim korakom oko stola. Pomislio bi čovek da je to sasvim lako. Obožavam domaće pite, a ova tvoja izgleda kao iz najlepšeg sna. Fotke su toliko romantične i ti sa sve tom kariranom keceljom.. Baš mi je sve ovde lepo!

  • Draga Tanja,

    koju vrstu brašna koristiš? Ja sam totalni početnik u pravljenju pita (ako ne računamo kupovne kore, a ne računamo :))
    Hvala,

    Pozdrav!

  • Meko brašno, obavezno. Trenutno koristim neko koje dobijam preko prijatelja, ali ga nema u široj prodaji (iako je domaće proizvodnje, naravno), ali je Fidelinka uvek odličan izbor. Tip 400, jer volim da je pecivo belo (tip 500 ima više pepela, pa je tamnije).
    Nema veze što si početnik, svi su nekada to bili.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

s