Domaći amareto liker, za par minuta

Ja nemam nikakav odnos prema alkoholu, ako izuzmemo pivo i vino, koje popijem s vremena na vreme u društvu, a i to je sve ređe. Po onoj “ne bacajte bisere pred svinje” – meni je čista šteta ponuditi nešto od alkohola: prosto ne umem da uživam u njemu. Rakiju sam pre par godina prvi put probala i još uvek se prepričava onaj pokret iz zgloba koji sam upotrebila kako bih hladnu, a zapaljivu tečnost sjurila niz grlo, brzinom da se ostale ruke nakon podizanja čaša uz glasno “živeli” još nisu ni bile spustile. Opšti komentar, a i moj lični utisak je – da iole volim alkohol, a kako ne umem da ga pijem – ja se ne bih treznila! Viski sam probala jednom ili dva puta. Kokteli su mi bili omiljeni, ali toliko dugo nije bilo nekog dobrog druženja uz koktele da ni ne znam više da li ih volim. A likeri – negde tamo u mojim dvadesetim, kada sam se bila već udala, uvek smo imali ili čokoladni ili od višanja ili neki sličan kupovni liker u bifeu. I volela sam da ih pijem, ali sam onda shvatila da mi prija njihova slatkoća, a onaj alkohol koji se prišunja iza šećera me ošošolji, pa se dobrih pola sata samo glupavo smeškam.

Ne znam ni sama kako se kupovni amareto liker našao u mojoj ostavi. Mora da sam nekada dobila tu flašu i ona je prilično dugo, rekla bih, stajala u tamnom vilajetu moje ostave, dok ni sama ne znam kako, nisam ponudila pred gostima, u stilu – čekaj da vidim šta je ovo, pa ako je neko zainteresovan….. Moja drugarica Nataša je odmah prihvatila, poznajući brend i znajući da je to liker od badema – amareto. Ja sam zbunjeno i dalje čitala etiketu i od tada je ta flaša čekala samo nju. Kada je i poslednja kap likera isceđena, samouvereno sam ubeđivala Natašu da ću kupiti sledeću, samo da slikam bocu i potražim baš taj brend i naravno da nije urodilo plodom njeno ubeđivanje da ga nema više na tržištu – morala sam ja to da saznam na teži način.

Onda sam kod Katarine pronašla recept za domaći amareto liker. Svega par sastojaka, od kojih jedina kvaka može biti ekstrakt badema, ali mislim da se polako počeo stidljivo pojavljivati u nekim specijalizovanim radnjama, a i možete ići mojim putem: ili ga lično potražiti u inostranstvu u najobičnijim supermarketima ili se osloniti na ljubaznost prijatelja koji putuju. Priprema je veoma lagana i flaša je spremna za tren. Liker sam pravila za žensko druženje (da li uopšte ijedan muškarac voli likere?!), za Natašu, za blog, za jednu od torti koja će biti predstavljenja tokom nedelje torti (od 20.12.), za amareti keksiće.

Fotografišući čašu, shvatila sam da odraz u staklu prikazuje ceo kobajagi studio, a zapravo dnevni boravak. I znate čega sam se prvo setila? Tvin Piksa! Kao i svi, i ja sam mnogo volela prvih par epizoda te serije emitovane negde s početka devedesetih u noćnom programu. Svi smo zakovani sedeli ispred televizora, čekajući da se otkrije ko je ubio Loru Palmer. A onda su kreatori serije pustili razigranoj mašti na volju, čak se pričalo da je neko od njih zapravo u seriju pretočio neki svoj san (definitivno ne treba da uzima tešku hranu kasno uveče, jer je više nego očigledno da ima noćne more…) Tako su se počeli pojavljivati nekakvi čudni likovi, pa je sve od krimi serije, kako je izgledalo na početku, postalo neka neumerena fantazija. I tako su izgubili i mene i mnoštvo gledalaca već nakon par epizoda. Ovo je sve moj utisak nakon bezmalo tri decenije, a pišući ovo sam proverila i shvatila da je bilo samo trideset epizoda u dve sezone – ja sam nekako imala utisak da je to trajalo večno…. Koliko god tvrdili da je to jedna kultna serija, meni se ni tada, kada zbog mladosti možda i bila sklona fantaziji, nije dopala, a sada joj verovatno ne bih dala ni tih par epizoda pažnje. E, sad: kakve veze imaju Tvin Piks i amareto liker, odnosno fotografisanje istog? Jedini momenat osim tog nepovoljnog utiska, kojeg se sećam, je kako su pronašli neku sliku ubijene i uveličavajući je, našli su odraz u oku (!) i shvatili su ko ju je slikao. To je tada bilo toliko revolucionarno da smo svi danima prepričavali, čak se pitajući da li je i to fantazija ili je ipak moguće. Da podsetim, to je godinama pre digitalne fotografije, današnje pikselizacije i ekrana i foto-aparata, pa mi je izazvalo efekat zadivljenosti u rangu putovanja kroz vreme ili pak svemir. Trideset godina kasnije, u čaši amareto likera se vidi dnevna soba, raščupani fotograf i njeno nedeljno radno izdanje. Šta će biti za još trideset?

Domaći amareto liker

15.12.2019.

By:

Ingredients
  • 200g kristal šećera
  • 100g smeđeg šećera
  • 250ml vode
  • 1/2l vodke
  • 2 kašike ekstrakta badema
  • 2 kašičice ekstrakta vanile
Directions
  • Step 1 Izmešati šećer, smeđi šećer i vodu, staviti da se zagreva i kuvati dok se sav šećer ne istopi (nekoliko minuta). Ostaviti da se prohladi 10-ak minuta.
  • Step 2 Prohlađeni sirup izmešati sa vodkom, ekstraktima badema i vanile, promešati da se dobro sjedini, procediti i ostaviti u flaši u kojoj će se čuvati.


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

s