“Vratia se Šime” uz Slani rolat

 Što više putujem, to više volim svoj grad i svoju zemlju, ovakve nesavršene kakvi jesu.
Las Vegas – definitivno nije moj tip grada. Tamo idu oni koji vole kocku i koji umeju da se zabavljaju na taj način. Gde kod se okreneš – mašine koje zvone, sviraju, stolovi za sve vrste kockarskih igara, koji rade kao apoteke – 0-24h, skupi butici, ponude za specijalnu zabavu za gospodu itd. Definiciju ovog grada je najbolje dalo moje dete (inače, tinejdžer od 13,5 godina), uz čežnjivi uzdah: Las Vegas – šipka i kocka! Životna želja mu je da ide u Vegas, ali ushićenje brzo splasne na moje pitanje – gde bi ti to išao pre svoje 21. godine? Iskreno se nadam da će se malo umudriti u narednih 8 godina, inače sam u problemu 🙂

Njujork – za njega sam čula da se menja na svakih 6 meseci, a meni je svakako veoma drugačiji od kako sam tamo bila pre 9 godina. Ili se to mi menjamo, pa ga drugačije doživljavamo?

Tamo su mi fascinantne zgrade koje idu u nebo, i u suštini neboder k’o neboder, ali me uvek podsete kakvo je graditeljstvo u čoveku. Što neko reče: sve vreme smo kao golubari gledali solitere u vis. Ovo putovanje je obeležila vremenska i klimatska razlika, foto-aparat koji se ponašao vrlo jogunasto, pa je s vremena na vreme odbijao poslušnost (a inače je pozajmljen od mame, jer je moj na popravci), i mnogo, mnogo šetnje koja je za stanovnike Velike jabuke uobičajena, a za nas iz automobila – veliki trening.

Što se naše omiljene gastronomije tiče – pojela sam hamburgera koliko nisam u poslednjih 5 godina – kumulativno. Ispunila sam sve kvote za junk-food za narednu deceniju. Njihove prodavnice delicija, za koje sam obećala da ću slikati  – e, pa nisam, jer su se u Njujorku odigravale nekakve parade (jedan dan korejska, drugi poljska), kada se ulice potpuno zatvaraju za saobraćaj, a prelaz sa jedne na drugu stranu trotoara je omogućen samo umirućima ili kolima hitne pomoći (srećom, nisam bila ni u jednoj kategoriji, ali smo bez fotografija). Mada, kada bolje razmislim, ubeđena sam da su naše radnje gastro-specijaliteta neuporedivo inspirativnije, kako zbog tradicije, tako i zbog hedonizma, sa kojim prilazimo kuhinji (mislim na sve Evropljane). Ipak, pred policama sa raznim kuhinjskim pomagalima sam se ponašala kao devojčica pred Barbie kućicom (da li je to još uvek popularno?!) – ustreptala, odševljena, mnogo srećna. Pogađajte koje je platio overweight prtljaga u povratku? Mami ne smem na oči, kada je čula da sam vukla sprej za maslinovo ulje i posudice za sufle iz Amerike, tvrdi da nisam normalna. Ostalo joj još nisam prijavila….

(Peta avenija, zatvorena za saobraćaj, a ja sam uspela da se slikam dok su metalne ograde smele da se pomere)

Kada je minuo jet-leg, napokon sam ušla i u kuhinju, da nešto napravim što bi se moglo prikazati i u ovom formatu. Kako je ovo blog Zaposlene žene, ovde teško da će se naći Doboš torta, Rozen torta od domaćih kora i slično, već isključivo ono što se brzo i lako pravi, onako u letu, između svih ostalih obaveza.
Danas predstavljam Slani rolat, prastari recept moje mame, u koji sam dodala ajvar, koji sam htela da sklonim iz frižidera.

Slani rolat
Kora: umutiti šne od 6 belanaca. Posebno umutiti 6 žumanaca, dodati 70g brašna i 3 kašike pavlake, pa sjediniti sa belancima. Ovo je osnovni recept, koj može tako i da se ostavi, ili da se doda spanać (za zeleni rolat) ili ajvar ili aleva paprika (za crveno/narandžasti rolat). Ispeći u podmazanom plehu ili sa postavljenim pek-papirom – pleh od rerne, 15-20 minuta na 180 stepeni. Pečenu koru uviti u rolat pomoću mokre čiste kuhinjske krpe.

Fil: izrendati 100g stišnjene šunke i 100g kačkavalja, dodati 1 celu pavlaku i ostatak od prethodne (pavlake od 0,2l), po želji staviti seckani peršun, biber itd.

Odozgo premazati pavlakom i posuti rendanim kačkavaljem



15 thoughts on ““Vratia se Šime” uz Slani rolat”

  • Drago mi je da si se lepo provela a još mi je simpatičnija izjava da svakim putovanjem svoju nesavršenu zemlju voliš sve više 🙂
    Rolat je jako lep, dekorativan…

  • Interesantno mi je što je i mom bratu jedna od želja da ode u Las Vegas. Bili smo u Atlatic City-ju i to je stvar koju treba videti, eto, da čovek kaže da je video. Meni je bilo dovoljan taj jedan put. A New York, tu sam bila na kratko. Trebalo bi mi mnogo više vremena za taj grad.
    Maslinovo ulje u spreju imaš u Merkatoru u manjoj bočici, doduše nije u spreju kao lak za kosu, već u plastičnoj bočici u koju možeš posle da dopuniš. Keramičke posudice taman kad nađem, prodaju mi se sledeći put ispred nosa. Te ih ima, te ih nema.
    Rolate jako volim. Izdašni su, a gosti nemaju primedbu. Spanać, ajvar, čak sam i mak stavljala, ma sve volim.
    Ti si jedna prelepa i zgodna mama koja ima tako veliko dete! Samo tako nastavi da neguješ i duh i telo!

  • E, Jeco, ulepša mi dan – hvala na komplimentima! Ma kakav dan – mesec 🙂
    E, a moj sprejić je od rosfraja, prodavao se prazan i kada pritisneš, sve vreme prska (kao dezodorans ili lak za kosu), nije onaj tip koji moraš da flitaš (mislim da se zove aerosol ili tako nekako). Videla sam ja taj koji se kupuje kod nas, ima i u Maxi-u, ali nisam znala da se puni 🙁
    A posudice – nervirala sam se što ne mogu da ih nađem kod nas, pa kada sam ih videla tamo – nije bilo dileme. Mislim da bih i kargo-kontejner mogla da napunim kuhinjsko-trpezarijskim potrepštinama…

  • Uzivala sam citajuci post… Mene Amerika ne privlaci nesto posebno, ali uvek nekako ima zelju da ju bar vidim (verovatno kao i ti). Puno ti hvala na fotkama…
    I poznat mi je taj osecaj po povratku sa putovanja. Uvek se nasmesim kada vidim sve nesavrsenosti nase zemlje cim autobus predje granicu…
    A za rolat pouzdano znam da je super jer ga i moja mama slicno pravi! 🙂

  • Dakle u Las Vegasu bih ja poludela za najkrace vreme;)Bas sam mislila na tebe kad je pocela ona kriza oko Wall Streeta.Ne da si je ti izavala svojim kupovinama nego zato sto se poklopilo sa tvojim boravkom tamo.To da si se nakupovala stvari za kuhinju tacno znam kako ide.Mene jos dodatno kad putujemo po Aziji svi turisti u hotelu gledaju cudno jel umesto sa kesama nekih dizajner krpica redovno donosim kese pune nekog egzoticnog voca;))Dobro nam dosla.Ah i rolat je odlicna stvar;)

  • "Gdi je bia, da je bia. Lipo mu je bilo!" Ah, Šime, Šime:)))
    Fino sam se "našetala preko bare" uz tvoj post, kao da sam nešto i ja videla:) Hvala na prenetim utiscima, uvek volim da pročitam kako ljudi doživljavaju različita mesta na koje odu turistički, poslovno ili…
    Rolat je jako lep, kao i ti. Divna si, mlada, uspešna mama i poslovna žena. Bravoooo!

  • Ah NY, nisam jos nikada bila, ali bih rado otisla (mozda kada odem u penziju i budem imala vremena). Super fotke, ali moram reci da na prvoj fotki izgledas jedno 10 kg mrsavije nego na drugoj, what a difference a trousers make (uske ti stoje puno bolje)!!!

  • Sve mi se u ovom postu dopada od fotki, Vasih misli i zapazanja do slanog rolata.
    Volela bih da posetim USA pa makar mi se nista ne dopalo 😀

  • NYC <3 <3 …u tom magicnom gradu zivjela sam godinu dana i od svih mjesta u Americi definitivno je no1! njihovi super ukusni i super junk hamburgeri kostali su me ohoho-ho kilaze ali sam s vremenom uspjela postaviti granice.
    Rolat izgleda jako efektno..

  • Divno izgleda ovaj rolat i fantasticna je ideja da se u njega stavi ajvar da bi bio narandzast…Ja imam isto tak oneki mamin recept za rolat ali je osnova jedan gust besamel u koji se posle stavljaju zumanca i onda naravno sne od belanca…ali to ti je to…jednom sam htala da ga napravim crvenkastim pa sam pasirala tikvu…tek je malo bio zuckast…nikada mi ajvaar ne bi pao na pamet…!
    p.s ja imam utisak da sam te negde videla.sve se trudim da vidim neku sliku izbliza, ali nista…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

s