(please scroll down for recipe in English)
Moja se mama jako mlada udala, kao i dobar broj žena tog vremena. Sa osamnaest i po je već bila supruga svog osam godina starijeg muža. Odmah na početku braka, dođe tatin najstariji brat i, valjda nezadovoljan kako ga je mama uslužila, počne da joj drži, znajući o kome se radi, zlonamerno slovo: znaš, snaha, ja ću da te naučim. Kod nas u Srbiji se prvo gostu iznese slatko i voda, pa onda rakija, a onda i kafa. Moja mama (rodom iz severne Bosne), drčna, jezičava i neustrašiva, bez pardona odvrati svom deveru – kod nas se u Bosni samo bolesni tako tetoše! Čuj slatko – u njegovoj ga kući nisam nikada okusila, pa mi je ta priča smešnija, a (zlo)namera jasnija. Ipak, mene svako slatko podseća na kako treba gosta dočekati.
Već sam napominjala da je prvo slatko koje sam pravila u životu ono od ruža, s neba, pa u rebra. Bilo je prihvatljivo, a meni najlepše na svetu (jer je moje, prvo, posebno), ali realno – bilo je preslatko. Napravljeno iz Patinog kuvara, za zlo sam mu uzela veliku količinu šećera i proglasila problem otkrivenim.
Ove godine sam se, nakon nekoliko sezona pauze, opet odvažila da napravim isto slatko. Dva Patina kuvara koja imam su netragom nestala u stanu, te sam pomoć potražila na internetu. Napravila slatko, odlično, božanstveno, savršeno uspelo. Kada sam konačno locirala kuvare, shvatim da je količina šećera ista, te da je problem verovatno bio u mom predugom kuvanju, koje je uzrokovalo ušećerenost slatka, a onda i ne tako privlačnu boju.
Da li ste ikada pravili slatko od ruža? A probali? Turci imaju nešto tog kova što na švedskim stolovima drže u odeljku džemova. Znači – malo putera preko hleba, pa onda slatko odozgo. Nije loša ideja. Mi slatka jedemo kao slatkiš, kao dodatak nekim testima (uštipcima, lokumima, palačinkama, na primer). Većina ceni teglicu slatka kao poklon: stavite šareni papir ili parčence cvetnog materijala preko poklopca, uvežite satenskom trakom (kupljenom kod Kineza), uvežite mašnicu i gledajte kako se osmeh razleže licem onoga kome je poklon namenjen.
Za slatko su potrebne latice majskih ruža, naravno neprskanih, šećer, voda i jedan limun. I to je sve. Latice se stavljaju u kipuću vodu, kuvaju 15 minuta. Za to vreme izgledaju ne kao nešto jestivo, već ni kao nešto što biste u kremi stavili na lice! Voda postaje plavo-zelena, mutna i muljava.
Nakon isteka 15 minuta, jedan dodatni sastojak stvara magiju: sok od jednog limuna usut u tu i takvu vodu u deliću sekunde mutnu, plavu vodu pretvara u rubin crvenu! Božanski!
Onda se dodaje šećer i slatko nastavlja da se kuva dok balončići ključanja ne postanu veći, a kašika povučena kroz malo slatka stavljenog na zamrznuti tanjirić ostavlja trag. Rezultat? Crveno slatko rubin crvene boje, sa staklastim laticama unutar. Može li mu se odoleti?
Slatko od ruža
(recept za štampu)
1l vode
60g latica neprskanih, majskih ruža
1kg šećera
Sok od 1 limuna
2-3 tanjirića od kafe staviti u zamrzivač.
Čiste staklene teglice staviti u hladnu rernu i uključiti na 100 stepeni. Ostaviti tako da se sterilišu sat vremena.
Staviti vodu u šerpu, pa kada proključa, dodati latice ruža. Kuvati ih 15 minuta (voda će postati plavičasto-zelena). Nakon tog vremena, sipati sok od jednog limuna, pa dodati šećer. Kuvati sve dok balončići od vrenja ne postanu veći, pa onda proveriti gustinu: kašičicu slatka staviti na jedan od tanjirića iz zamrzivača, sačekati pola minuta, pa povući drškom od kašike kroz ohlađeno slatko; ako ostaje trag koji stoji, slatko je kuvano.
Vrelo slatko sipati u vrele teglice i odmah zatvarati poklopcima.
Rose petals preserve
1l water
60g organic May’s rose petals
1kg of sugar
Juice of 1 lemon
Put 2-3 small plates in the freezer.
Place clean glass jars in a cold oven and turn onto 100 degrees. Heat them for one an hour, to sterilize them.
Put water in the pot, and when it start to boil, add rose petals. Cook them for 15 minutes (the water will become the blue-green). After this time, pour the juice of one lemon and add the sugar. Cook until bubbles of boiling become bigger, and then check the density: put a teaspoon of preserve on a saucer in the freezer, wait for half a minute, then pull the handle of the spoon through the chilled preserve; If a trace remains standing, sweet is cooked.
Pour hot preserve into hot jars and close the lids immediately.
Baš mu je dobro rekla tvoja mama.
🙂
Bravo za mamu! Nisam pravila a kod moke mam e u bašti baš ima ruža koje su pogodne za to. No to bi trebalo biti projekat za iduću godinu , jer udjosmo u duboku jesen ovde. Mogi samo da zamislim kakav je to divan ukus.
Sledeće godine, ne propuštaj 🙂
Mama mojih prijateljica uvijek me ponudila sltkim kada sam došla k njima. I velikom žlicom.:)) Ja sam odamh potamanila pola teglice jer mi jedna mala žličica nije značila baš ništa! Poslije sam, jedne davne zime, nosila dvije teglice slatkog od mamine tete iz Beograda. Razbile su mi se na zagrebačkom kolodvoru! Koja tuga! Ne sjećam se od čega su ta slatka bila, vjerujem da nisu od ruža kao ovo tvoje koje divno izgleda. Ali prikazana porcija mi je definitivno mala!:))
Ovo su nekadašnje posudice, za fine dame 🙂 I ja volim da zagrabim slatko supenom kašikom, naročito ako je od višanja ili šljiva.
Izgleda pre-predobro!
🙂
Prelepo je, Tanja. Opet nešto "starinsko" što, sa setom, budi neka moja mila porodična sećanja.
Hvala, draga!
Izgleda skroz romanticno, nisam nikada pravila slatko od ruza… svidja mi se i uvodna prica, moj naklon mami!:)))
🙂
I moja mama je već s 18 bila mama, samo što je muža imala istih godina, pa su mladi odgajali djecu. Sada još uvijek mladi imaju već staru djecu i oni uživaju…he, he…Nisam nikada radila slatko, ali vidim po blogovima da je učestalo. Ne znam koje bi ruže stavila…moram malo proučiti što imam u vrtu…
Velika prednost ranog dobijanja dece: ima se prilika da se dočeka još par generacija unapred.
Ruže: majske, mirisne, čiste i neprskane – jedini uslovi.