Krem-fišeci / Cream cones

(please scroll down for recipe in English)
Moja generacija je prva nakon usmerenog obrazovanja, odnosno prva koja je morala već na upisu u srednju školu da se odredi šta je to čime bi volela da se bavi “kad poraste”. Moje ideje su, već sam vam negde pominjala, bile maltene dočekivane sa podsmehom, a kako i ne bi, kada su se kretale u okvirima detektivskih romana. Naime, oduvek sam volela da ih čitam, te sam smislila da je jedino čime bih volela da se bavim upravo – detektiv. I držalo je to mene prilično dugo, dok moji roditelji na te moje ideje da upišem nešto čime bih se obrazovala u inspektora nisu rekli – neće te primiti. Snuždila sam se, jer sam znala na šta ciljaju: od rođenja ne čujem na jedno uho i to se gotovo ne primeti, osim ako bi me (a bi, za upis u takve škole) poslali na lekarske preglede. 

Onda sam došla na još sjajniju ideju: u redu, ne moram inspektor, ali ću biti advokat, onaj koji se u triler američkim serijama bavi kriminalnim slučajevima, otkriva krivce i sve u tom stilu. Tu je moj tata odreagovao: zamisli dok završiš fakultet, pa odradiš sve staževe, pa položiš sve ispite – pa kad ćeš decu rađati – sa 30? Da, slobodno se nasmejte, i meni je sada smešno, ali tamo negde oko 17. godine su mi oni u 30. izgledali u dubokoj starosti. Tata me je bio odgovorio, a vlasnik firme u kojoj radim i koji je dnevno uključen u posao je rekao da je dobro učinio, jer sigurno ne bih bila dobar advokat: ja volim da se prihvatim posla, počnem i završim ga, a advokati stalno nešto rade na rate i vuku nezavršeno.

Sve vreme je tinjala još jedna u nizu tupavih ideja: biću novinar, pa i oni otkrivaju istinu i jure krivce. Kako li sam naivna bila…..
Nakon svih ovih činjenica o maestralnim razmišljanja jedne tinejdžerke, potpuno je prozaično da vam kažem da sam završila ekonomsku školu. Pa potom upisala i ekonomski fakultet. Bez ikakve veze, kako se tada najčešće dobijao posao, upisala sam i smer finansije, bankarstvo i osiguranje, procenjujući da mi to daje najširi manevarski prostor za buduće konkurse i traženje posla, pošto svaka firma ima bar nešto od pomenutog. A da li sam želela da se bavim bankama? Ama ne, nikako. Srećom, nikada nisam ni u jednoj radila, nešto kratko sam radila u finansijama i već jako dugo u spoljnoj trgovini. Fakultet sam završila u punoj brzini, ne koristivši apsolventski staž, jer je to prosto bila obaveza koje sam se prihvatila i tu nema razmišljanja, već se vojnički izvršava započeto. Ipak, sve vreme fakulteta sam govorila: ja ću ga završiti, jer moram da imam papir, a biću bubnjar ili fotograf.
Jasno je da nakon onog bulažnjenja sa početka priče više niko te moje konstatacije nije uzimao za ozbiljno. Naročito jer, s obzirom na činjenicu da palice nikada nisam uzela u ruke, ne bih stigla ni do seoskog dobošara. Fotografija je tek za nijansu bila realnija, ali s obzirom da sam želela da slikam ljude i daleke predele – i to je bilo prihvatano tek kao nešto što će me proći.
I onda, par decenija kasnije, ta Tanja sklona svakakvim idejama, ima svoj blog za čije potrebe pravi fotografije. Kako je tu tek bilo svega: ima radova kojih bih se rado odrekla, ali eto – moji su, pa nekako nije moralno, a i moraju biti prisutni da bi svedočili o napretku. I nekih koje iznova gledam i budem ponosna na sebe. A kako sam tek bila ponosna kada mi je Canon Srbija tražio ovu fotografiju kako bi objavili na svojoj FB stranici!
Hej, Canon! Ma cvetala sam ceo dan. Jeste divno kada mi čitaoci pohvale neku fotografiju, kada se kolege dive i prijatelji zovu da mi kažu da su uživali, ali kada to i Canon pohvali, to je onda nešto… Možda je ipak trebalo da poslušam mladu Tanju i budem zaista fotograf? Ko zna gde bih sada bila? Možda na Andima jureći tunki pticu da je uslikam za National geographic? Kućnom moljcu kakav sam, samo bi to bilo potrebno….
Fišek, kako sam pokušala da predstavim, i školjkica, kakvim su je neki pratioci Canon FB profila nazvali, se pravi skroz obično: lisnato testo uvijeno na kalup u fišek, pa punjeno poslastičarskim kremom. Naravno, umesto kupastog kalupa može se koristiti i onaj obični za šam-rolne, koje ima na svakoj pijaci kod onih koji prodaju proizvode od lima. 
Par puta sam u receptima pomenula “skuvan fil ostaviti da se ohladi u široj posudi, pokriven samolepljivom folijom direktno preko krema”. To stvarno znači direktno preko krema i izgleda ovako:
Pošto imam 12 fišek-kalupa, pravila sam pola mere, tj. od jedne table lisnatog testa. Ko ima više, može iskoristiti celo pakovanje, tako što će zapravo duplirati meru. A zamišljam i tanjir na kome se nalaze izmešane šam-rolne i krem-fišeci – koliko to može biti božanstveno!
Krem-fišeci
1 tabla lisnatog testa
1/2 l mleka
125g šećera
2 vanilin šećera
3 žumanca
75g gustina
70g putera
prah šećer za posip
Od hladnog mleka odvojiti 1/4 šolje otprilike, pa ostatak staviti u šerpu, dodati šećer i vanilin šećer i staviti da se kuva. Odvojeno mleko izmešati sa žumancima i gustinom u glatku smesu, pa kada provri zaslađeno mleko, usuti ga preko žumanaca. Malo izmešati, sve spojeno vratiti u šerpu i kuvati na umerenoj temperaturi dok ne počne da se zgušnjava.
Skuvan krem izručiti u širu posudu, prekriti samolepljivom folijom tako da direktno prijanja na krem i ostaviti da se hladi.
Za to vreme pripremiti fišeke: odmrznuto lisnato testo na pobrašnjenoj podlozi razvaljati u tanku ploču debljine 3-5 mm. Iseći na trake širine 2cm i namotati na kalup. Peći u unapred zagrejanoj rerni na 200 stepeni 15 minuta, dok blago ne porumene. Tople skidati sa kalupa i ostavljati da se skroz ohlade.
U mlak fil dodati puter i mutiti mikserom dok se ne dobije svilenkasto, glatko punjenje.
Dresir kesu napuniti filom, pa puniti ohlađene fišeke. Posuti prah šećerom pre serviranja.
Cream cones

1 sheet of puff pastry
1/2 l of milk
125g of sugar
20g vanilla sugar
3 yolks
75g corn starch
70g butter
powder sugar for sprinkling

Take 1/4 cup of prepared cold milk, and combine the rest with sugar and vanilla sugar and heat in a pot. Mix taken part of milk with yolks and corn starch into a smooth mixture and once the heated sugared milk start to boil – pour it over the yolks. Stir it little bit, than put it back into the pot and cook it over the medium heat, stirring constantly until it begins to thicken.

Pour cream in a large bowl, cover with self-adhesive foil to directly attached to the cream and left to cool.

During this time, prepare the cones: roll the defrosted puff pastry onto the floured surface into the 3-5 mm thick plate. Cut to strips 2cm wide and wound on the mold. Bake in a preheated oven at 200 degrees for 15 minutes, until golden. Take them off the old while still warm and let it cool down completely.

Add butter into the cooled cream and mix with electric mixer to obtain silky, smooth filling.

Fill the cooled cones with the cream and sprinkle them with powder sugar before serving.


3 thoughts on “Krem-fišeci / Cream cones”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

s