Kada se ide na kojekakve konferencije koje organizuju poslovni partneri iz inostranstava, uobičajena je praksa da učesnici dobijaju poklon, veći ili manji znak pažnje kao uspomenu na kompaniju koja organizuje sastanak i/ili grad u kome se obavilo dešavanje. Dugo već radim, dugo odlazim na razna slična dešavanja i donosila sam razne suvenire: ratluk iz Istanbula, lokalne začine iz Zagreba, tradicionalne rukotvorine iz Marakeša, kačket lokalnog bejzbol tima iz Baltimora, koferčić sa svim neophodnim inventarom za organizovanje mini-kazina iz Las Vegasa, Swarovski kristal iz Beča…..
Milano, pre nekoliko godina. Nakon uzimanja ID kartice, ulazimo u salu i na svakom mestu nas čeka pored uobičajenog bloka za beleške i olovke i pakovanje, očigledno, keksa. O, baš lepo, odmah pomisli slatkara u meni. Kada sam ga otvorila, sasvim sam se razočarala: keks je bio jako tvrd, krckav i hrskav, te sam ga odmah, neznalica, proglasila bajatim. Organizatori su u mojoj glavi izašli na zao glas, kao cicije koje su nam uvalile pokvaren keks i ko zna koliko bih ja gunđala i u sebi vežbala prezriv pogled koji ću im sledeći put uputiti, da direktorka nije prokomentarisala – a, kantućini. A, šta? Pa to ti je onaj poznati italijanski tvrdi keks sa bademom, najčešće. A, neznalica, pomislih u sebi.
Kantućini su upravo to – tvrdi keks, teksturom i tehnologijom slični dvopeku, a rade se potpuno bez masnoće. Prave se tradicionalno sa dodatkom badema, a neretko se sreće i sa lešnicima, bez ičega ili sa pistaćima i kandiranim brusnicama (zbog kombinacije boja naročito popularno u vreme Božića i Nove godine). Pravi se tako što se umesi mekano testo, ispeče u formi pljosnate vekne, koja se potom iseče na tanku parčad i peče još dva puta, sa svake strane po jednom.
Da ne bude zabune: sve ovo zvuči jako komplikovano – mešenje, oblikovanje, pečenje, sečenje, pečenje, okretanje, pečenje. Ipak, mesi se u jednoj posudi od par sastojaka i to traje par minuta, a sve drugo ne zahteva neko preterano angažovanje, za čarobni keksić koji se dobija. Bonus je što je suv, pa može da potraje i više nedelja….ukoliko ga neko zaboravi, inače ne potraje ni dan-dva, osim ako se napravi neka izuzetno velika, nepojediva mera.
Italijanski keks sa bademom (kantućini)
(recept za štampu)
100-150g badema
3 jaja
150g šećera
1/2 kašičice ekstrakta badema
300g brašna + za posipanje
1 kašičica praška za pecivo
prstohvat soli
Bademe staviti na pleh pa peći u unapred zagrejanoj rerni 10 minuta na 180 stepeni. Malo ih ohladiti, pa iseći na krupno.
Brašno izmešati sa praškom za pecivo i solju.
Umutiti jaja, šećer i vanilin šećer, zatim dodati ekstrakt badema. Potom usuti mešavinu sa brašnom i dodati iseckane bademe.
Od dobijenog testa napraviti dve vekne, posipajući brašnom radnu površniu, i to dugačke 18-20cm, široke 8-10cm. Peći ih u unapred zagrejanoj rerni na 150 stepeni 35 minuta.
Prohladiti 10-15 minuta, pa vekne iseći na oko 1cm široku parčad. Ovako isečene komade poslagati oborene preko pleha, pa peći 10-15 minuta. Potom ih okrenuti na drugu stranu i peći još dodatnih 10-15 minuta. Ohladiti i čuvati u zatovrenoj posudi.
Italian almond cookie (cantuccini)
(print this recipe)
100-150g almonds
3 eggs
150g sugar
10g vanilla sugar
1/2 teaspoon almond extract
300g flour for sprinkling + more for dusting
1 teaspoon baking powder
pinch of salt
Put almonds on a baking sheet and bake in a pre-heated oven for 10 minutes at 180 degrees. Cool slightly and cu into large pieces.
Combine flour with baking powder and salt.
Whisk the eggs with sugar and vanilla sugar, then add the almond extract. Then pour in the mixture with flour and add almonds.
Make two loaves (sprinkling the counter with flour), 18-20cm long, 8-10cm wide. Bake them in a pre-heated oven at 150 degrees for 35 minutes.
Chill for 10-15 minutes, then cut loaves into slices about 1cm wide. Arrange the pieces over the baking pan and bake for 10-15 minutes. Then turn them on the other side and bake for additional 10-15 minutes. Cool and store in tight container.
Prekrasno izgledaju! Do sad sam pravila samo slane, baš nam treba nešto ovako uz kavu 🙂 hvala na ideji i receptu!
Nisam znala za slane, moracu i to da pogledam. Ah, koliko propustamo….
Nisam znala za slane, moracu i to da pogledam. Ah, koliko propustamo….
🙂 baš si me nasmijala, a eto pravi primjer da čovjek uči dok je živ.
I ko zna sta jos uvek nemam pojma 🙂
Zarazni su do zla boga i dok znam da bilo šta slično ima nisam mirna 🙂
Uf, moraću pod hitno da napravim i to slake i slane. Šta misliš slane sa travkama?
Ja sam se tako čudila u Splitu što svi kupuju neke tvrde đevreke zube da polomiš. Kad ono ljudi ih umaču u crno vino i uživaju 🙂
Moj ih muž obožava uz kavu, a kuha si je svako jutro baš u kafetriji koja je na tvojoj slici! Ja mogu i bez. Svojevremeno sam radila cantuccine s datuljama i timijanom, bez šećera, s heljdinim brašnom, po receptu jedne blogerice. Ma, isto savršeni. Ovi tvoji su baš prava, divna talijanska klasika. Imam u pripremi nešto slično jer mislim da su to odlični keksi za ponijeti na more!
Mogu li dobiti recept cantuccina sa datuljama, bez šećera i heljdinim brašnom? Hvala puno…
Radila i jela i još moram i ja napisati svoj recept…iasto ih radim za vrijeme Božića
A da li bi se moglo belo brasno zameniti nekim drugim?
Moze, naravno, integralnim, na primer. Bas sam u Italiji videla da imaju da ze kupe takvi.
Moze, naravno, integralnim, na primer. Bas sam u Italiji videla da imaju da ze kupe takvi.
Draga Tanja, može li recept sa urmama i heljdinim brašnom za cantuccine? Hvala
Vau, kakav zahtev 😉 probacu, pa javljam. Sigurna sam da moze.
Hvala puno, videla sam u komentarima da postoji recept… pa ako je ikako moguće, bila bih veoma zahvalna, srdačan pozdrav
Divnoooo