(please scroll down for recipe in English)
Svi poslovni saradnici koji su imali prilike više od dva puta da razgovaraju sa mnom, sigurno su čuli da mnogo volim pravila. Sa pravilima je mnogo jednostavnije, sa njima znam kako da se ponašam i šta da očekujem sa druge strane. “Mož’ da bidne, al’ ne mora da znači” nije za moj mentalni sklop. Upravo ovo pod navodnicima je karakteristično za cenjkanje, tako omiljeno na Orijentu, jer tamo kada se pita za cenu i trgovac je kaže, trgovina tek počinje u svom najsirovijem obliku. Od kupca se očekuje da da neku svoju ponudu, a neretko se prodavac uvredi ukoliko neupućeni turista pristane na prvu izrečenu cenu, jer izostane čitav očekivani ritual. Nakon kontra-ponude počinje ubeđivanje, koje se uz veštog pregovarača koji nosi novac, završi i na desetini prvobitne cene proizvoda.
Dosta dobro meni ide to cenkanje – em su me učili, em sam svojeglava, a u tom delu sveta pomaže i što sam svetle puti i kose, visoka čitavih 181cm, pa im dođem kao Svevišnji. Kada sam se odlučivala da nešto pazarim, uspevala sam da izborim najbolje cene u društvu (koje su verovatno i dalje sa velikom zaradom prodavca, ali je moje zadovoljstvo bilo nemerljivo s obzirom koliko sitan iznos sam plaćala naspram prvobitno traženog).
Isti princip cenkanja sam pokušavala da primenim i na Kalenić pijaci, u delu gde se prodaju polovne stvari. Naime, jednom sam prolazila ka kolima vukući zeleniš, i pogled mi je privukao komplet za kafenisanje sa slike. Isti takav je imala moja prababa i meni su se u pamet urezali fildžani sa kartaroškim znacima – godinama sam ih gledala tokom svakog raspusta. Možete da zamislite moje iznenađenje kada sam iste takve videla decenijama kasnije, kilometrima dalje, a onda zamislite i odlučnost da ih imam. Cena je bila bezobrazno visoka, a prodavac je ostao imun na sve moje pokušaje da pregovaram, da dobijem neki popust – izgleda da Kalenić ne poznaje nepisane zakone Orijentalne trgovine, pa čak ni ono trgovačko pravilo da se kupcu celog kompleta da neki popust. Pošto sam ovo prosto morala da imam, progutala sam knedlu, pa još jednu, i platila traženu cenu. Par godina kasnije – nije mi žao, ovo je bio hir, nešto što se uradilo zarad ličnog zadovoljstva i uspomena, a to nema cenu.
Griz-alva je slatkiš koji sjajno ide uz moje fildžane: Orijentalni je, sladak, fine teksture, a uz dodatke koje sam stavila je postao orašast uz osvežavajuću aromu pomorandže. Pravi se od jednostavnih sastojaka: ulje, voda, šećer, griz, pa se onda obogaćuje orasima i kandiranom korom pomorandže (u mom slučaju), a može i pečenim lešnicima, bademima, možda brusnicama – šta imate. Dovoljno je jednostavan da ga napravite, dovoljno neobičan na našim prostorima da postanete zvezda pred gostima ili ukućanima. Izazov u svakom slučaju.
Griz-alva
3
šolje šećera
šolje šećera
4
šolje vode
šolje vode
100ml
ulja
ulja
2
šolje griza
šolje griza
1-2 izdašne šaka seckanih oraha, badema, kandirane kore pomorandže itd.
U
šerpu staviti šećer i vodu, pa kada provri, ostaviti da kuva 10 minuta.
šerpu staviti šećer i vodu, pa kada provri, ostaviti da kuva 10 minuta.
U
drugoj šerpi zagrejati ulje, pa dodati griz i pržiti dok blago ne požuti
(paziti da ne zagori). Sipati seckane orahe i ostale dodatke i pržiti kratko.
Potom usuti skuvani sirup (šećer i vodu) i kuvati, uz stalno mešanje, dok se ne
zgusne (15-20 minuta). Skuvanu alvu sipati u kalup, dok se sasvim ne ohladi i ne stegne.
drugoj šerpi zagrejati ulje, pa dodati griz i pržiti dok blago ne požuti
(paziti da ne zagori). Sipati seckane orahe i ostale dodatke i pržiti kratko.
Potom usuti skuvani sirup (šećer i vodu) i kuvati, uz stalno mešanje, dok se ne
zgusne (15-20 minuta). Skuvanu alvu sipati u kalup, dok se sasvim ne ohladi i ne stegne.
Ohlađenu
alvu seći ili kašikom vaditi ovalne oblike, po želji.
alvu seći ili kašikom vaditi ovalne oblike, po želji.
Napomena: prilikom spajanja sirupa i griza, može doći do prskanja. Voditi računa i koristiti nešto dublji lonac u kome će se sjediniti ove dve smese, kako bi se izbeglo prskanje.
Semolina halvah
3 cups sugar
4 cups water
100ml oil
2 cups semolina
1-2 generous handful of chopped walnuts, almonds, candied orange peel, etc.
Put sugar and water in a pot and when it starts to boil, let it cook for 10 minutes.
Heat the oil in another saucepan, then add the semolina and fry until slightly turns yellow (be careful not to burn). Pour chopped nuts and other additions and fry briefly. Then pour the cooked syrup (sugar and water) and cook with constant stirring until it thickens (15-20 minutes). Pour cooked halvah into the mold until completely cooled and thickened.
Cut cooled halvah or scoop with the spoon into oval shape, as desired.
Note: when gathering the syrup and semolina, it could burst. Bear it in mind and use some deeper pot in which two mixture will merge, in order to avoid splashing.
Uh, jednom ćeš morati da me podučiš cenjkanju 🙂 Bila sam na buvljaku u Zemunu nekoliko puta, kad mi je stalo do nečeg baš slaba, ma kad mi i nije mnogo stalo 🙂
Inače kad vidim ovu vrstu alve odmah dobijem gorušicu, probala sam je jednom u Grčkoj iz znatiželje i prelede mi 🙂
Možda je nešto bilo užeglo? Mada, meni se ponekad javlja gorušica na slatko, ali ne odustajem 🙂
Joj a što ja tek volim cjenkanje. u Istambulu sam apsolutno uživala. Očita sam bila neka Hurem u prošlom životu.
Hurem? Jao, pa ti si šašava!!!! :-)))
Draga Tanja, nominovala sam te za The Versatile Blogger Award.
Која је запремина шоље којом сте мерили? Хвала
U pitanju je klasična šolja za čaj, da nije od onih prevelikih. To bi otprilike bilo 0.2 l.