Šam-rolne i reč-dve o gala večerama

Posle tronedeljnog izbivanja, evo me ponovo za tastaturom. Malo se putovalo, malo sam bila vrednija na poslu nego u (blogerskoj) kuhinji. Bilo kako, ovog puta predstavljam nešto što sam poodavno pravila, a što je do sada čekalo da ugleda svetlost dana. Radi se o Šam-rolnama (ili Šaum-rolnama, kako vam drago), slatkiš koji je nastao iz preke potrebe da se iskoriste belanca preostala od princes-krofni.

A pre slatkiša, reč-dve o putovanju i onome što mi je pre ovog posla bila krajnja nepoznanica – gala večera.
Ovo je moja druga poseta Lisabonu – prva je bila 2001. i na zgražavanje mnogih, moram reći da to apsolutno nije grad po mom ukusu. Doduše, na drugi pogled je sasvim, sasvim malo popravio utisak, ali i dalje ga ne bih izabrala za ponovno posećivanje. Tokom službenih putovanja po inostranstvima, domaćini se najčešće trude da predstave specijalitete svoje zemlje ili se bira nešto internacionalno, blisko svima. Dešavaju se i pehovi (u najboljoj nameri), pa da u sred Minhena ostanem željna kobasica i piva usled obedovanja po vijetnamskim ili italijanskim (!) restoranima – obrazloženje je bilo da su to trenutno najpopularnija mesta u gradu…. 
Gala-večere su događaji gde se više poštuje forma od suštine. Seda se za sto sa štampanim menijem za svakog učesnika, mnoštvom čaša, tanjira i escajga. Postoji propisani razmak između jela, sipaju se bela, pa crna vina, dižestiv, espreso ili kapućino….. Pre toga aperitiv-koktel. Sve to zvuči tako otmeno, ali se radnja najčešće dešava oko 9 uveče, a nama je poslednji obrok bio oko 1 popodne. Jela koja se serviraju su ekstremno nobl, puna su vam usta krupnih naziva u kojima je i popis namirnica…. a kako sve to izgleda, najbolje opisuje izjava/gunđanje jednog od stranaca tokom večere, a koga smo imali prilike da gostimo u Beogradu „you think this is good food…..come to Belgrade to see what good food is!“. Da li treba da istaknem kako sam bila tada ponosna na svoju zemlju?
(Izvinjavam se na kvalitetu slika, hvatano je kamerom na mobilnom telefonu, jer je to maksimum koji podržava večernja torbica.)
Sve ovo izgleda i samo izgleda. Za mojim stolom su sedele devojke iz Hrvatske i Slovenije, pa onda i neki iz Velike Britanije (dakle, različiti ukusi i navike u ishrani). Predjelo su svi samo probali, malo probrljali po tanjiru i ostavili.
Riba za glavno jelo je bila solidno dobra, ali nedovoljna da nadoknadi celodnevni post.
Desert je (kod mene) planuo, ostali su i to tek probali, ali sam em slatkoljubac, em morala da nešto konkretno i pojedem.
Krajnji zaključak: srećom pa na takvim večerama serviraju zemičke i puter 🙂
Šam rolne sam prvi put pravila i rezultat imate ispred sebe. Sigurno ne i poslednji.
ŠAM ROLNE

 

Sastojci
Pakovanje lisnatog testa
4 belanceta
250g šećera
 
Ostaviti lisnato testo da se odmrzne na sobnoj temperaturi. Na pobrašnjenoj podlozi razvuči obe table lisnatog testa na debljinu ½ cm. Iseći trake 2 x 40cm. Svaku traku namotati na poseban (nepodmazan) kalup. Poređati ih u pleh postavljen pek-papirom i peći na unapred zagrejanoj rerni na 200 stepeni 15-ak minuta (dok ne porumene). Skidati ih sa kalupa dok su još vrući.  
 
Umutiti belanca u čvrst sneg (dodavanjem par kapi alkoholnog sirćeta u belanca, postiže se brže mućenje i čvršći šne). Prebaciti formiran sneg u manju šerpu, koju treba uroniti u veću, u kojoj vri voda (za kuvanje na pari). Mutiti i dalje mikserom manjom brzinom, dok ne počne da se hvata korica na dnu manje šerpe. Skinuti sa ringle, hladiti, povremeno i dalje muteći mikserom.
 
Sasvim ohlađenim šamom puniti rolnice uz pomoć dresir kese. Posuti ih šećerom u prahu i poslužiti.
SCHAM-ROLLS
(print this recipe)Ingredients
Package of puff pastry
4 egg whites
250g sugar

 Allow puff pastry to thaw at room temperature. Roll each table of puff pastry to ½ cm thickness on a lightly floured surface. Cut into strips 2 x 40cm. Roll each tape on a (ungreased) mold. Sort them into a pan cover with baking sheets and bake in a pre-heated oven at 200 degrees about 15 minutes (until golden brown). Remove forms from the mold while still hot.

Whisk egg whites until stiff peaks. Put eggs into small pot and put that pot into bigger one in which water is boiling. Cook eggs whites while mixing with electric mixer. Once the tiny crust is forming in the bottom of the small pot, it is finished. Cool eggs whites, mixing from time to time.

Fill the cold rolls with eggs whites filling. Sprinkle them with powdered sugar and serve.



33 thoughts on “Šam-rolne i reč-dve o gala večerama”

  • Nasmeja me deo o gala večerama.Da,takve večere obično što bi smo rekli imaju sliku nemaju tona. 🙂 Šam rolne ti izgledaju božanstveno. Ne volim šam, ali slike me baš mame da gricnem. 🙂

    • Ni ja nisam baš neki preterani ljubitelj šama, ali u ovom slatkišu je sasvim prihvatljiv. Zapravo se oseti prhkost korice, pa šam ne deluje otužno. Pozdrav!

  • Tih večera ima raznih, mislim da su kokteli raznovrsniji i atraktivniji. Bar ih ja više volim, jer uvek vidim po nešto novo.
    Veliki sam ljubitelj šam rolni ali što mi je sledovalo u životu to sam pojela:-(((

  • Jednom davno mi se dogodilo da sam na jednom vjenčanju, odnosno večeri u hotelu ostala gladna. Jedino što je bilo ukusno i jestivo je bila voćna salata. Tada sam čula izreku "ne idi gladan na vjenčanje" jer nikad ne znaš što te čeka. Tako je valjda i sa gala večerama.
    Šaum ne volim i rađe bih da su rolice punjene nekom drugom kremom, jer mi se jako sviđa izgled namotanog lisnatog tijesta.

    • I meni je otac naučio da se u goste gladan ne ide (osim u birane kuće gde znam da ću biti poslužena ili sam dovoljno slobodna da se sama zavučem u frižider) Problem i jeste bio što je to njima bilo gala, a nama večera 🙂

  • Bas sam se pitala gde si. Saum rolne i ja cesto pravim i to bas sa lisnatim, mislim da nam je lisnato mnogo stvari u kuhinji olaksalo!

    • Meni lisnato ume da bude masno, ali je ovo bilo sasvim u redu. U planu mi je priprema domaćeg lisnatog, pa da vidim kako bi bilo i na taj način.
      Inače, pratim tvoj rad, ali mi se izgubila komanda za komentar – ne znam o čemu se radi. Tako da znaš da imam štošta da pohvalim, ali ne znam kako

  • Moje iskustvo sa gala večerama je otprilike kao i ovo koje si nam opisala, ja bih se tada uglavnom tješila da je bolje da puno ne jedem navečer :), pa eto, vidjela sam i kušala nešto novo i veselila se sutrašnjem doručku.
    Šaum role su mi super, volim ih baš ovako sa lisnatim tijestom, lijepo si ih napravila !

  • ha,ha baš sam se nasmejala:) i mi smo skoro bili na takvoj večeri ,moj muž i naš prijatelj su komentarisali:"e,dobro,jeli smo ,pili smo a sad ajmo negde na pljesku:))"Super su ti šaum rolne:))

  • Moje skolovano i iskusno oko kaze da su ovo malo male porcije za samo 3 slijeda…nije ni cudo da ste ostali gladni, pogotovo ako vam se jos ponesto nije svidjelo.

    • Bravo, Majo, sada mi je sve jasno. Mi smo zafrkavali koleginicu koja kada ide na službeni put u Pariz u posetu renomiranoj firmi, obavezno nosi – paštetu! Više puta je ostajala gladna, pa sad obigra zvanične večere, pa se zavuče u sobu sa devojkom iz Bosne i krka ljudski 🙂

    • O.k. cilj ovakvih vecera i nije da se gosti ozderu, ali nije ni da ostanu gladni. Mogli su ubaciti ili jos jedan slijed ili dodati jos neki prilog. Skrtice:)

  • Nisam nesto bila na gala vecerama, ali na koktelima tokom raznih seminara ipak bude donekle bolje. Ali, verujem ti za vecere… Sve izgleda lepo, a nista u stvari. Nego, napisi ti nama malo detaljnije utiske o Lisabonu jednom. 🙂 Bas me zanima sto ti se ne svidja. Ja nikad nisam bila u Lisabonu, ali velika mi je zelja.
    Super samrolne! Jos nikad ih nisam pravila…

    • Ja sam mislila da su šam rolne Božje slovo, ali je ispalo da se pravi za tren – probaj.
      U Lisabonu sam prvi put bila 2001. kada su tek ušli u Evropsku uniju – to je za moj pojam oronuo i, usuđujem se reći, prljav grad. U njemu se nikako ne osećam sigurnom, u podne su nam u glavnoj ulici, u pešačkoj zoni nudili da kupimo drogu, a kada smo odbili – zlato! Još sam tada imala za vodiče prijatelje koji su tamo živeli, lepo su nas provodali i uzalud. Mislila sam da sam ja namćor, jer se Lisabon mahom ljudima sviđa, ali sam otada sretala neke koji imaju iste impresije kao ja. Ukratko, taj grad se ljudima ili mnogo sviđa ili uopšte ne sviđa. Ako ti se ukaže prilika, svakako treba da ga posetiš i da stekneš svoj sud.
      Moj grad (osim Beograda, naravno) je Beč – tamo sam bila tri puta i uvek rado idem. Za mene je to najlepši grad koji sam videla, čak lepši i od Praga, Krakova i Budimpešte. Nisam videla Pariz, London, Moskvu, Firencu i Stokholm, a volela bih, a dopadaju mi se i Kopenhagen, Nica, Ljubljana i Zagreb, pa se može zaključiti kako su moj tip gradovi centralne Evrope i klasične arhitekture. Ndam se da sam ti malo pomogla.

    • Tanja, tek sad videh tvoj odgovor. Puno ti hvala… Od onog sto sam ja videla, Nica mi je najdraza. Mada, jako su mi se dopali i gradovi u Poljskoj. Posebno Gdanjsk…

    • I meni je Nica bozanstvena, a u Poljskoj sam videla Krakov – naročit je utisak na mene ostavila večera u oknu rudnika soli, koji je još aktivan. Usput se sreću rudari koji rade svoj posao – opasno dobro i za svaku preporuku.

  • Neka si se ti nama vratila, uvek je zanimljivo procitati utiske sa putovanja a jos kad su tako simpaticno opisana.;)) A sam-rolne se spremam da napravim za Uskrs, mama ih je nekada pravila i secam se da ih je punila sa slagom u koji je dodavala malo naribane limunove korice, imam kalupice i samo da zasucem rukave… drzi mi palceve, nadam se da ce uspeti pa da cu moci da postavim slicice.;D

    • I ja se oštrim na domaće lisnato testo – plaši me mnogo premazivanja, savijanja i čekanja….. Jedva čekam da vidim tvoje rolnice – sigurna sam da će biti posebno lepe.

  • Jooj, znam kako je to s gala večerama:)) Još kada (kod nas) lupe neku lijevu muziku, strahote.
    A što se šaum rola tiče, ja sam velika obožavateljica, a ove tvoje divno izgledaju. Da mi je samo griz!

  • Moj suprug ima pravilo kao i tvoj otac da pre nego što odemo na večeru (osim ako ne znamo tačno gde idemo i šta će se jesti) obavezno jedemo kod kuće. Druge žene preskoče taj obrok i prišparaju, a ja jedem tako 2 ručka i dve večere. Da znaš da to nije loše, a pokazalo se kao jako korisno nebrojeno puta. Baš sam gledala jedan meni tako odštampan sad kad smo se vratili jer je suprug bio na kongresu prvih par dana a ja kod rođaka, pa su ih uveče vodali po restoranima. Teško se izgovara, a na kraju kaže on pa bilo je dovoljno ali samo dovoljno. Takve večere su ok ali samo u svetski poznatim restoranima sa svetski poznatim kuvarima gde znaš šta jedeš. Mene ovaj naš Square nine hotel malo intrigira po tom pitanju. Mpžeš da poručiš, ali unapred da najaviš ručak od 6-9 jela ako ne grešim za 6-7 hiljada. Preskupo ali sam intrigirana.
    ps šam rolne izgledaju bolje nego one iz Demela, pa ti vidi. Peterburg, e taj grad bi volela da vidim.

    • Čula sam za Square nine da je odličan – i hotel i restoran (moja koleginica je bila na večeri). Inače, momak koji je glavni kuvar je ranije radio u restoranu koji je dobio Michelin zvezdu (pošto su restorani, a ne kuvari nosioci zvezde). Sigurna sam da je i večera u Square nine doživljaj i da opravdava cenu, ali nakon trećeg jela u nizu – nisam sigurna da bih znala šta jedem. Jednom sam prisustvovala gala večeri gde su se ređali hladno, pa toplo predjelo, riba, sorbet, meso i povrće, dezert, pa kafa. Za moj ukus – tortura!

    • Malo se zbunih: pa kud jednostavnije testo od gotovog lisnatog? Salu na stranu, nisam razmisljala, ali mogla bih da razmislim na tu temu. A svakako svako moze da se przi u dubokom ulju, samo mislim da je rerna jednostavnija, iz mnogo razloga, ako vec trazite jednostavna resenja. Pozdrav.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

s