Žu-žu pogača

Mene su vaspitavali da ne treba da budem kao drugi. U nekom srednjoškolskom periodu, kada nam je koža tesna, a ceo svet se tektonski pomera, želimo da se uklopimo, da se šabloniziramo, pa se otud pojavljuju devojke sve odreda sa istom frizurom, isto obučene, sa istom gestakulacijom. Neke tako iste i ostanu, tako da se i dalje pitam kako u današnje vreme neki momci znaju sa kojom su devojkom izašli u grad, kako bi se sa istom vratili iz prepunog kluba, odnosno kako da ih ne pomešaju, jer – sve su iste.

 

Shodno takvom vaspitanju, znala sam da ne moram da budem ista, a i nisam ni mogla biti, jer sam vazdan nekako štrčala: viša od generacije, građena tako da mi petstokec nikada nije stajao, farmerke sam nosila – koje nađem po dužini, nisam slušala muziku koju su svi slušali, nisam izlazila na mesta gde su svi išli. Prosto, imala sam svoj put, svoje prijatelje, svoja interesovanja i bila pomalo mimo sveta.

Luki smo takođe isticali da treba da zadrži svoju specifičnost, te da nije neophodno da slepo sledi običaje i postupke svoje generacije, ukoliko se to kosi sa njegovim mišljenjem, vaspitanjem i osećajem komfora. On je tu specifičnost podigao na viši nivo, pa je mimo sveta značajno više nego majka mu, u meri da u današnje vreme, samo jedan primer, nema nijednu društvenu mrežu! Osim mejl adrese i ovog bloga gde je redovan gost po pominjanju, on potpuno ne postoji na internetu. Sasvim mu nije bitno šta nosi, iako mu tata dozvoli da u punoj radnji patika izabere bilo šta, on se već godinama zadržava na Adidasu, koristi isti telefon dok god može ili dok mu otac ne donese novi ni ne pitajući ga. U ormaru punom najboljih parfema koje je dobijao od mojih koleginica, njemu je najomiljeniji Bruno Banani – drogerijski artikal, što je izazvalo salve smeha kod mene u firmi i preturanje po fiokama, da se nađu uzorci, kad veće dete voli.

To i tako “mimo sveta” koje se sreće kod mene u kući, odrazilo se i na današnji recept. Dok se po svim blogovima šepure voćkice, višnjice, stidljivo se pojavljuju kajsije, zaleću se i breskve, kod mene pogača, kao da je novembar. U svoju odbranu: ono božanstveno letnje povrće mora uz nešto da se jede, a šta je bolje od domaće pogače? Još naročito one koja se brzo pravi.

Istini za volju, ovu pogaču sam pravila pre nekoliko dana, kada je kiša davala osećaj novembra, tako da sam se toplim pecivom potpuno bila uklopila. Ne zadugo. Danas je ceo grad bio jedna velika rerna, ali dok ovo pišem, slušam dobovanje kiše po oluku. Znam da će sutra opet biti toplo, a lepljivi vazduh usled isparenja mokre zemlje će nas meteorološki preseliti u Manilu. Ipak, uključite klime, napravite ovu pogaču i sladite se uz neku hladnu salatu.

Priča počinje kao i kod većine drugih recepata za pogače: umesi se testo, podeli se u loptice, one se razvaljaju, pa se premažu puterom, poslažu jedna na drugu, zajedno se razvuče u veliki krug i oblikuje se pogača. Ova se pravi tako što se  iseku kockice veličine žu-žu peciva (otuda ime) i pobacaju se u dublji pleh. Što je nepravilnija, to je zanimljivija. Ispeče se i tu je sva mudrost. Gotovo sam sigurna da može da je napravi i iole vešt tinejdžer. Baš mi javite ako se to desi.

Žu-žu pogača

29.06.2020.

By:

Ingredients
  • TESTO
  • 600g brašna
  • 1/2 svežeg kvasca ili kesica suvog
  • 250ml mlakog mleka
  • 50ml mlake vode
  • 1 kašičica šećera
  • 2 ravne kašičice soli
  • 5 kašika ulja ili 1 kašika masti
  • PREMAZIVANJE
  • 100g putera sobne temperature
  • 1 žumance
  • susam za posipanje
Directions
  • Step 1 Razmutiti svež kvasac u mlakom mleku, dodati šećer i ostaviti da proradi (suvi kvasac se ne mora aktivirati, već direktno izmešati sa brašnom)
  • Step 2 U pripremljeno brašno dodati aktivirani kvasac, potom dodati mlaku vodu, ulje ili mast i so i umesiti glatko testo (može i mikserom, nastavci za testo) Umešeno testo ostaviti u pokrivenoj činiji da narasta dok se ne duplira u zapremini.
  • Step 3 Naraslo testo podeliti na 6 loptica. Svaku lopticu rastanjiti na veličinu malog tanjira.
  • Step 4 5 delova testa premazati puterom, a 6. ostaviti nenamazanu.
  • Step 5 Tako pripremljeno testo naslagati jedno preko drugog, odozgo staviti nenamazani deo testa. Blago pritisnuti rukom i ostaviti 10-15 minuta da odmara.
  • Step 6 Nakon toga razvalljati testo u krug debljine 1cm. Tako formirano testo iseći na kvadratiće 3x3cm.
  • Step 7 U dublji pleh ili šerpu staviti papir za pečenje. Potom na dno naređati one nepravilne delove testa (ćoškove i krajeve), pa onda nastaviti sa ređanjem i ostalih kvadratića. Najbolje ostaviti za vrh. Pokriti pleh i ostaviiti 15-20 minuta. Zagrejati rernu na 190 stepeni.
  • Step 8 Naraslu pogaču premazati žumancetom razmućenim sa kašikom vode, pa posuti susamom.
  • Step 9 Peći u zagrejanoj rerni na 190 stepeni 40 minuta. Služiti toplo.


2 thoughts on “Žu-žu pogača”

  • Biti originalan, znači biti poseban. Tanka je tu linija izmedju pametne originalnosti i blesavosti. Već sigurno dve decenije mladi teže uniformnosti i to dobrovoljno. Možda kada bi im se ona nametala, možda bi bili originalniji. Ti si svakako posebna, kao i ovaj recept.

    • I nas su optuživali da smo uniformisani, a ja ne mogu da se setim dve iste frizure među devojkama. Istina – bio je isti ruž, lak i puder, ali to pre svega zbog slabog izbora. Hvala tebi, draga, do neba!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

s