Urmašice

Sigurna sam da svako od nas ima svoj tip kolača za kojima će uvek posegnuti ili onaj koji neće ni primetiti na tacni. Ovo drugo kod mene ne postoji, jer volim slatkiše pa bilo kako. Da ne bude zabune: odlično znam šta je dobar kolač ili torta, a šta je napravljeno tek reda radi ili da bi bili lepi na oko, bez obzira na suštinu (svaka sličnost sa pojmovima lepote, naročito ženske, u modernom društvu je više nego slučajna) U vrhu liste omiljenih poslastica su mi kremasti kolači, čokoladni i voćni odmah za njima, volim i štrudle, prhke kiflice, kekseve i slične đakonije, a volim i orijentalne kolače, zalivene slatkim sirupima. Doduše, kada imam priliku, uvek će mi izbor pasti na ove naše prilagođene verzije orijentalnih poslastica, na uštrb originalnih, koji imaju konkretniju masnoću i daleko slađi i gušći sirup.

Jedan moj drugar, sa druge strane, najviše voli baš te orijentalne slatkiše. Od poda sam odskakala kada je Mađaricu nazvao hlebastim kolačem i to na neviđeno – ni ne probavši onu moju, koja se prosto topi u ustima usled svoje kremastosti. Meni je bio simpatičan izbor baš zalivenih kolača za omiljene, pošto se sa tim nisam do sada bila susrela. Ovo naročito jer češće ljudi imaju otpor prema previše slatkim i lepljivim verzijama orijentalnih slatkiša nego što ih biraju za omiljene ili one koje bezmalo isključivo jedu. Luku, na primer, ni ne pokušavam više da nateram da ih proba: ne voli ih, stavio mi je više puta jasno do znanja i veoma ih uspešno ignoriše. Sećate se one njegove epizode sa baklavom kod drugara, koju im je poslužio brat od druga koji je nekakav uspešni doktor nauka, pa moje dete  usled velikog poštovanja nije mogao da mu kaže da on baklavu ne jede? Epilog je bio da je baklavu umakao u kafu, ne bi li je napravo jestivijom po svom ukusu, a ne stisnuvši petlju da kaže da neće (kako li kod mene ima petlju da onoliko izvoljeva, da mi je znati?)

Znate da klasičnu baklavu nikada nisam pravila? Uvek pravim onu rolovanu, koju navlačim na iglu za štrikanje i koja mi ima daleko zanimljiviju teksturu, da ne pominjem što se bezmalo može poslužiti kao sitni kolač. Kadaif je jako jednostavan za pripremu ukoliko imate mogućnost da nabavite gotove rezance (da podsetim Beograđane: stara koradžijska radnja preko puta osnovne škole u Gospodar Jovanovoj), a slatkiš je potpuno nesvakidašnji – nisu me mnogo puta do sada njime poslužili…..štaviše, ne sećam se da me je iko ikada poslužio kadaifom u svom domu. Da ne zaboravimo tufahije – i to je orijentalni slatkiš, nego su naši sirupi daleko dopadljiviji našim nepcima, pa zaboravljamo da osvežavajuće jabuke sa punjenjem od oraha pripadaju orijentalnoj kuhinji. Pravila sam nekada davno posne urmašice – dobre su, ma odlične su, ali bih ipak uvek pravila ove sa puterom, kada mogu da biram.

Obične urmašice sam jednom davno bila pravila i čak se ni ne sećam rezultata, pa nagađam da i nije bio nekakav spektakl. Mora da sam se mašila za pogrešan recept iz mamine sveske: ona ih ima bar nekoliko, pa sam je za ovu izvedbu naterala da mi ponovo slika baš taj za koji tvrdi da je najbolji. A znate u čemu je štos? Kao i kod onog mog drugara koji je Mađaricu proglasio hlebastim kolačem na neviđeno (evo, još mi nije dobro od te izjave), tako je i moja mama na poluneviđeno ovaj recept proglasila najboljim. Naime, nije ga probala ni u pravljenju ni u jelu, ali joj je poverenje ulila ta muslimanka Jasmina koja joj je recept napisala na parčetu papira prilikom preuzimanja uplaćenog automobila pre više od tri decenije, kao i mere u receptu – sve je bilo na fildžan. Kako je moj fildžan maleni i to nije ta prava mera, ja sam starinsku šoljicu kuhinjskim dekretom proglasila fildžanom, pa sam onda sve to pretvorila u grame.

Urmašica je naročito prisutna u Bosni i Srbiji, a naziv su dobile po obliku koji podseća na urme. Mnogi su recepti za njih, a meni se naročito dopao ovaj sa puterom. Pečene i nezalivene urmašice su zapravo nedovoljno zaslađeni keks. Preliv pravi magiju: prvo se desi da keks skoro zapliva po tečnosti, potom počne da je upija i rezultat je jako zanimljiva tekstura: mekan i natopljeni kolač pri dnu, čvrste teksture na vrhu.

Sredina je onakva kakvu nisam srela ni kod jednog drugog slatkiša – topi se, ali na nekako poseban način, a ukus limuna ono što nikako ne treba izostaviti: pored divne arome koja se širi iz rerne, dobija se i onaj udaljeni šmek koji će i ukloniti i poslednje ubeđenje da se radi o otužnom slatkišu i kod najzadrtijih protivnika orijentalnih poslastica. Bolje ih je praviti u manjem formatu, pa da servirate po dve na tanjir – em, se brže i ravnomernije peče, em mi nekako lepše izgledaju. One sa Baš čaršije preko celog tanjira su prave porcijašice – ali ne bih ja to tako.

Ima tu par caka: urmašice se peku u plehu u kome će se i zalivati i u kome će stajati. Ređaju se gusto jedna do druge, jer ne rastu, a i zbog odnosa kolač-preliv. Kada ih vadite iz pleha zbog služenja – najbolje je da to činite jednom od onih specijalnih špatula, jer je tekstura delikatna, pa da vam se kolači ne raspadnu. I ne bojte se – ovo je kolačić koji može i početnik da napravi, a kao i kod kadaifa – ne pravi se mnogo često u poslednje vreme.

Urmašice

15.01.2021.

By:

Ingredients
  • KOLAČ:
  • 300g putera
  • 100g šećera
  • 100ml kiselog mleka ili jogurta
  • 1 jaje
  • kora od jednog limuna
  • 1/2kg oštrog brašna
  • PRELIV:
  • 1/2kg šećera
  • 1/2 l vode
  • 1 limun
Directions
  • Step 1 Za preliv izmešati šećer i vodu, pa kada proključaju, ostaviti da vri 5-6 minuta. Pred sam kraj dodati dobro opran limun isečen na kolutove. Ostaviti preliv da se sasvim ohladi.
  • Step 2 Penasto umutiti puter, pa dodati šećer i nastaviti mućenje. Usuti jogurt ili kiselo mleko, pa jaje i koricu od jednog limuna (limun dobro otkiseljen u rastvoru sode-bikarbone ili najbolje uzeti iz bio-uzgoja). Na kraju usuti brašno i umesiti testo (može i mikserom, sa nastavcima za mešenje.
  • Step 3 Testo ostaviti na pola sata u frižideru da se odmori i ohladi.
  • Step 4 Otkidati parčiće testa (kod mene su bili 30-35g teški), uvaljati ih u kuglicu, pa kuglicu formirati u valjak (po potrebi dodati brašna, ali samo malo). Valjak pritisnuti na rende – stranu sa rupicama, skinuti je, pa tako ukrašenu urmašicu staviti u nepodmazan pleh (ja sam koristila onaj dimenzija 38x26cm). Ponavljati postupak sa svim urmašicama, ređajući ih gusto jednu do druge.
  • Step 5 Formirane urmašice peći u unapred zagrejanoj rerni na 200 stepeni 25 minuta, dok blago ne porumene.
  • Step 6 Ispečene uramšice preliti hladnim prelivom i ostaviti da upiju.
  • Step 7 Poslužiti sutradan, ohlađene.


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

s