Au, kakva godina iza mene! Druga najgora u životu, a svašta sam ja u tom životu preturila preko glave; ipak ovoj sam istinski brojala dane da je ispratim i ne gledam više.
Ne lezi vraže. Negde u septembru primetim neke končiće u desnom vidnom polju. Poseta lekaru se završila hitnom laserskom operacijom rupture rožnjače, pa nakon tri dana još jednom. I onda nedelja dana strogog mirovanja i ležanja na leđima. Svi već istrošili brižni bonus u prvoj polovini godine, pa su sad samo pitali – boli li te nešto? Da, leđa. Kako leđa?!?! Od ležanja na njima. Nakon perioda sapetosti, kada nisam smela da dignem dve kašike istovremeno, kao ni da se nikako saginjem, sada samo ne smem (mnogo) teško da dižem (valjda to ne bi trebalo ni inače tako, ali ja sam uvek volela da glumim cirkusku atrakciju koja može konopcem da povuče i kamion, ako je potrebno).
Moj zdravstveni bilten je bio samo deo gadne godine. Negde u maju je počelo, skroz iznenada i podmuklo, kako se već ta bolest ponaša, da se pogoršava stanje mog bivšeg svekra, a sve nakon odličnih rezultata, lepog oporavka i sličnog obećavajućeg. Ukratko, početkom jula se sasvim smirio i napustio nas, a ja sam to vrlo teško podnela. Očekivano, njegov odlazak mi je nakon tatinog i bakinog najteže u životu pao – ipak sam samu sebe iznenadila kada sam se kao kiša isplakala. Već sam rekla da mi je nakon oca i dede bio najbliži muški rod u tom smislu, ali ta konačnost ka kojoj je sve išlo skoro dva meseca bi trebalo da me je pripremila. Nikada nismo spremni za konačnost i odlaske u večnost.
E, sad. Verovala sam da će 2018. biti godina mog života – kad ono šipak! Za 2019. želim da nadoknadi sve ono što mi prethodna nije pružila. I da bude za pamćenje po dobrom. Da se sledeće godine u ovo doba na istom mestu pohvalim svim lepim što mi se desilo. Onom nasmejanom ho-ho-ho laponskom debeljuci u crvenom odelu sam lepo i decidirano šapnula kako i sa kim želim da dočekam svaku sledeću godinu, a on se negde zbunio, pa ne da mi to nije ispunio, već je sve napravio sasvim nemogućim. Zato ove godine – šipak ću da mu kažem! Samo tražim ono opšte – da smo svi živi, zdravi i na broj, što bi rekli moji Crnogorci (bivša crnogorska snaha, šta ću). Da nam se ispune bitne želje, a za one male da imamo snage i mogućnosti sami da ostvarujemo.
Švarcvald torta
(recept za štampu)
Kora:
6 jaja
200g šećera
60g omekšanog putera
1 kašičica vanila ekstrakta ili vanilin šećer
150g brašna
40g kakaa
2 kašičice praška za pecivo
Fil:
400g očišćenih višanja
250ml soka od višanja*
5 kašika šećera
2 kašike gustina
5 kašika vode
750ml mlečne slatke pavlake (Imlek ili President)
150ml soka od višanja
50ml višnjevače
Za ukrašavanje: višnje, čokolada i slično
Izmešati brašno sa kakaom i praškom za pecivo i prosejati kroz sito ili cediljku, pa ostaviti sa strane
Dobro umutiti jaja sa šećerom (dok ne pobeli), pa dodati omekšani puter i vanilu i nastaviti mućenje. Dodati prosejano brašno i mešati špatulom ili mikserom na najmanjoj brzini dok se ne dobije jednolična smesa.
Smesu izručiti u kalup prečnika 25 cm postavljen papirom za pečenje.
Peći u unapred zagrejanoj rerni na 170 stepeni sat vremena.
U manju šerpu staviti 250ml soka od višanja, šećer i višnje i zagrevati do vrenja. Posebno umutiti gustin sa hladnom vodom. Kada sok provri, umešati gustin i mešati sve vreme, dok se fil ne zgusne. Ostaviti da se malko samo prohladi.
Ispečenu koru preseći vodoravno na tri dela.
Svaku koru premazati izmešanim sokom od višanja (150ml) sa višnjevačom.
Dve donje kore premazati sa još toplim kuvanim filom od višanja, treću koja će ići na vrh torte ne mazati. Ostaviti da se fil stegne.
Umutiti slatku pavlaku u čvrst šlag. Prvo premazati jednu koru preko fila od višanja, staviti drugu koru, pa opet premazati preko fila od višanja, pa staviti i treću koru. Šlagom premazati tortu odozgo i po bočnim ivicama. Ukrasiti po želji čokoladom, višnjama i slično.
* sok od višanja = sok koji višnje puste topljenjem ili tečnost kompota iz tegle u kojima su bile višnje ili isceđen sok od višanja.
Schwarzwald cake
(print this recipe)
Crust:
6 eggs
200g sugar
60g softened butter
1 teaspoon vanilla extract
150g flour
40g cocoa
2 teaspoons baking powder
Filling:
400g pitted cherries
250ml cherry juice
5 tablespoons sugar
2 tablespoons cornstarch
5 tablespoons water
750ml heavy cream
150ml cherry juice
50ml cherry brandy
For decorating: cherries, chocolate or similar
Combine flour with cocoa and baking powder and sift it.
Mix eggs with sugar (until pale), add softened butter and vanilla and continue with mixing. Add sifted flour and mix with a spatula or electric mixer at the lowest speed until smooth.
Pour the mixture into baking pan (25cm diameter) set with parchment paper.
Bake in preheated oven at 170 degrees for an hour.
Put the 250ml of cherry juice, sugar and cherries in the saucepan and heat it up. Combine cornstarch with cold water. When the cherry juice start to boil, add cornstarch mixture and stir constantly until thicken. Leave it to cool little bit.
Cut the baked crust horizontally into three parts. Coat each layer with mixture of 150ml cherry juice and cherry brandy.
Cover the two lower crust layer with a warm cooked cherry filling, the third that will go to the top should not been covered.
Mix heavy cream with electric mixer until firm cream. Fill each layer and arrange them over each other. The top layer should be the one without cherry filling. Cover the whole cake (over the top and on sides) with cream as well. Decorate as desired with chocolate, cherries or similar.
Draga Tanja,
Rasplaka me tvoj post, kako si divno sve opisala i kako recima coveku umes da docaras ko si ti. Zaista Ti zelim to, da sve lose ostane u 2018. i da punim plucima dises i uzivas u 2019. I naravno, da svaki novi post bude u znaku neke lepe nove price koja ce ti srce ispuniti ljubavlju, a glavu srecom. Neka ti zaista bude SRECNA 2019.
Mnogo hvala, Katarina, na lepim recima i jos lepsim zeljama! I ja tebi zelim od srca sve najbolje u ovoj i svim sledecim godinama koje nailaze.
Tijesto ne naraste dovoljno dobro. Mislim da je bolje izmjesati bjelance i zumance posebno i na kraju tek sjediniti izmuceno bjelance sa ostatkom smjese. Tako sam bar vidio od nekih profesionalnih kuvara.
Da, mnogi tako rade. Možda je do očekivanja, bez šale: neko voli deblje kore, a ja što tanje. Svakako je dobro da se prvo napravi sneg od belanaca, kako bi kora bila buava, kako su govorili u starim kuvarima. Da bude rahla (isto iz starih kuvara), odnosno onako narasla, puna i penasta.