Rižoto sa šparglama

Malopre prebacim slike sa kartice foto-aparata, ubacim ih u program za obradu i shvatim da se svaka pomalo naherila. Pri svakom sličnom procesu uvek sebi obećam da ću sledeći put da priključim aparat na laptop, uvećam sliku, odmah na licu mesta popravim kompoziciju…..i do sledećeg nekog puta sve smetnem s uma i opet ponovim istu stvar. Ne bi bio problem da je iskrivljenje aparata samo horizontalno, po x osi; kod mene je ono i po nekoj 3D osi, pa kao da gledam negde u daljinu u stranu – i evo već deset godina kako blogujem, bar svaki drugi put napravim istu grešku. To moje krivljenje je čak dosta davno izazvalo Maju Provereni recepti da mi pokloni malu kockicu-libelu za foto-aparat, koja je trebalo da me ubaci u vinklu što se fotografisanja tiče. Nije uspela, ali sam je jako dugo zavitlavala da mi je dala poklon s porukom: krive su ti slike.

Kada već lamentiram nad tim krivljenjem fotografije, ne mogu da ne ispričam jednu porodičnu anegdotu. Naime, potičem od Vukosavljevića, gorštačke familije sa planine Javor, dole oko Nove Varoši. Otac mi je bio skoro dvometraš, njegova rođena braća tu negde blizu. Braća od strica – i tako i tako: neki visoki, neki baš i ne. Jednom prilikom, ja bila tek osnovac, kaže mi mama prilikom nekog slikanja – ne naginji glavu kao Vukosavljevići. Nije to meni baš bilo jasno odmah, kasnije mi je i objasnila: tata i njegova braća su pri svakom slikanju krivila glavu na neku stranu. Da li je u pitanju bio neki tik, da li njihova zebnja da neće stati po visini na fotografiju – ne znam, mada naginjem da poverujem u ovo prvo. Tek uglavnom, kada se pogledaju njihove slike – glava im je neznatno naherena, ali to ipak ima mnogo šarma, da se tek detaljnim zagledanjem primećuje. Sve nešto razmišljam – ne krivim glavu pri poziranju, ali da ipak to moje slikanje hrane i krivljenje aparata nema veze sa poreklom? Šalim se, naravno, ali ne mnogo.

Da li ste ikada probali špargle? Ja sam ih ranije jela po službenim putovanjima, jer su veoma često deo fine dining koncepta. Još su češće deo dijetalne ponude zbog malog broja kalorija. Ipak, na tim svečanim večerama se mahom služio losos na milion načina, dobro spremljeni bifteci, nekakvi pirei u količini čajne kašičice razmazani po tanjiru fi 28, konceptualna umetnost na tanjiru, koja bi bila neprepoznatljiva na ukus i miris da svako ne dobije odštampan meni – veoma korisno. Svemu tome je prilično često pratnja bila špargla.

Da li ste znali da se špargla gajila i upotrebljavala još u Starom Rimu? A da je do kraja Drugog svetskog rata Bugarska bila jedan od najvećih proizvođača špargle? Onda su je novoformirane socijalističke vlasti proglasile buržoaskim povrćem i zabranile su njeno dalje gajenje. S obzirom na slabiju rasprostranjenost, donedavno su šparglu koristili samo znalci i bolji restorani, a s obzirom da se sada može naći na pijacama, po supermarketima (sveža ili zamrznuta čak) ili od privatnih domaćih proizvođača – ne sumnjam da će uskoro doživeti punu popularnost. Naročito kada se proizvodnja omasovi i shodno tome – padne mu sada nešto viša cena.

Špargla je zdrava zbog visokog udela minerala i vitamina, vlakana i proteina, uz izuzetno nisku kalorijsku vrednost. Prijatnog je zeljastog ukusa i odlično se slaže uz meso, ribu, jaja, savršeno paše u potažima. Ono što treba voditi računa je da se uklone drvenasti delovi pri donjem delu biljke i to se radi na veoma jednostavan način: stabljika se drži obema rukama i povlači nadole: gde prirodno pukne – gornji deo se koristi, a donji odbacuje. Ipak, ti donji delovi se mogu dodati u domaći bujon, a ja sam čak dodavala u potaž: malo sam duže kuvala, ali se posle sve sasvim lepo izblendiralo.

Rižoto sa šparglama je veoma jednostavno i ukusno jelo. Brzo se sprema, lagano je. Štos je u korišćenju pirinča kratkog i oblog zrna (kočanski ili arborio), u postepenom dodavanju tečnosti i u siru – parmezan, pekorino ili neki sličan. E, da – i spremanje na puteru. Mislim da je jasno koliko je tu kremastih ukusa i kakva je to prijatnost za nepce? Čak je i omiljeni rižoto sa morskim plodovima u opasnosti da bude svrgnut sa mesta broj jedan. Videćemo – a možda i vi da presudite koji je bolji?

Rižoto sa šparglama

29.05.2021.

By:

Ingredients
  • 1 kašika maslinovog ulja
  • 30g putera
  • 1 crni luk
  • 1 čen belog luka
  • 200g pirinča kratkog zrna (kočanski, arborio)
  • 250ml belog vina
  • 1/2l bujona (supe)
  • 200g špargli
  • so, biber
  • 70g rendanog parmezana ili pekorino
Directions
  • Step 1 Staviti maslinovo ulje i puter u šerpu i zagrevati. Dodati sitno seckani crni luk i kratko pržiti uz stalno mešanje, dok se postane staklast. Dodati seckani beli luk i veoma kratko pržiti, uz svega par krugova varjačom.
  • Step 2 Dodati pirinač, izmešati da se svi sastojci sjedine i pirinač se oboži puterom i lukom. Usuti belo vino, promešati i sačekati da sasvim izvetri.
  • Step 3 Bujon (domaću nezakuvanu supu ili onu od kocke) zagrejati. Dodati jednu kutlaču supe u pirinač, smanjiti temperaturu na srednje jaku i pustiti da se pirinač dinsta. Svako malo dodavati postepeno još supe. Kada pirinač može da se zagrize, ali je još malo tvrd u sredini, dodati pripremljenu šparglu (kod mene je to bilo nakon 20-25 minuta kuvanja)
  • Step 4 Priprema špargle: oprati je i držeći stabljiku obema rukama, savijati je. Gde pri dnu prirodno pukne – donji deo odbaciti. Gornji deo iseći na parčad dužine 2-3cm.
  • Step 5 Kada se doda špargla, nastaviti sa dodavanjem supe (ako je potrošena, dodati vodu) i kuvati još 5-7 minuta.
  • Step 6 Gotov rižoto, koji treba da bude kremaste teksture, posoliti i pobiberiti po ukusu. Na kraju umešati rendani parmezan ili pekorino i služiti toplo.


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

s