Pečeni čizkejk (New York cheesecake) i sos od jagoda

Zahvaljujući poslu, posetila sam mnoge zemlje i gradove koje ne bih stigla i uspela u svojoj režiji – malo zbog vremena, više zbog finansijskog momenta. Odmah nakon fakulteta sam se zaposlila i osnovala svoju porodicu, a tada se prioriteti značajno menjaju: ipak je bitnije da kupimo novu mašinu ili frižider, detetu neki odevni predmet ili igračku, nego da odsednem u hotelu od skoro hiljadu dolara za noć u Las Vegasu, koliko je u to doba koštao, je li tako? (čak i da dobijem neku ludu želju da ponovo posetim taj grad o svom trošku, što mislim da se neće desiti, sigurno je da ne bih bacala pare na tako skup smeštaj) Ne bih išla ni u Malme turistički, jer bi mi prioritet bio Stokholm, koji se nalazi na listi čekanja već godinama. Ne verujem da bih posećivala ni Kijev, a išla sam, pre nego što odem u Sankt Petersburg. Dobro, možda bih već bila otišla u Marakeš, ali sigurno ne bih imala onakav ugođaj, jer su se domaćini baš bili potrudili da nam bude nezaboravno. Bila sam više nego zahvalna što sam imala mogućnost da “vidim sveta”, što bi stari rekli, naročito jer je moja mladost prošla onih nesrećnih devedesetih, kada sve ono što bi trebalo da bude normalno – nije bilo.

 

Iako sam imala priliku i da probam štošta na tim putovanjima, misleći valjda da će to trajati doveka (kud izmisliše online sastanke, ništa više neće biti kao pre!), ipak sam zbog nedovoljne obaveštenosti dosta toga i propuštala. Dok ostavim detetu ručkove, spremim materijal za sastanke, sebe za put, još ne daj Bože nekih tematskih večeri (Nosite boje svoje zemlje s ponosom, Obucite svoju narodnu nošnju, Zasijajte u punom sjaju, Grčka boginja, 1001 noć….) – stvarno mi nije do istraživanja “šta bih mogla karakteristično da pojedem u tuđoj zemlji” Naročito jer sam negde imala i pogrešna uverenja: ko bi pomislio, na primer, da bi nekom gostu Beograda izdaleka, naročito u okviru tzv. kongresnog turizma neko ponudio falafel ili tažin. Valjda bismo na sto izneli kapamu i sarmu, proju i svadbarski kupus. Tako su i moja očekivanja bila da ću sve karakteristično probati u tih par dana dok nam predstavljaju i kulturu svoje zemlje. Kao i obično kada imaš očekivanja – bivaš i razočaran. Doduše, ja sam shvatila da sam razočarana godinama kasnije, ali i to se računa.

Ne verujem da ću skoro u Ameriku ponovo: sudbina mi je bila namestila tri putovanja preko Okeana i onda je rekla – hej, ti, trošim prilike na tebe! Nikakva vajda od tebe tako neobaveštene. Niti sam probla bejgl (đevrek poznat kao njujorška ulična hrana), niti pečeni čizkejk, niti neka druga jela. Digla sudbina ruke od mene, pa sam morala da se snalazim sama. Bejgl još nisam probala (bavarske perece su mi i dalje neprikosnovene), ali pečeni čizkejk sam prosto morala.

Da budem iskrena, opirala sam se i njemu. Favorit mi je bio onaj nepečeni, naročito kada se tek bio pojavio, pa je tek poneko imao recept za njega. Sada je dosadio i Bogu i narodu, svaka kuća ga ima, a neke domaćice su postale prilično neinventivne, te za svaku priliku nude i taj kolač. Kao da internet ne postoji. To je dovelo do toga da ja, koja bih i slatku pertlu pojela, počnem da odbijam ponuđeni kolač; daj, molim te, ne možemo više.

 

Ipak, namera mi je ostala da napravim pečeni čizkejk, koji mi je u vreme premijere onog nepečenog izgledao bezveze. Ipak, s obzirom da su mi kolači sa sirom sve draži, napravila sam mesta u svom ukusu i tom koji se peče. Dobro je da jesam! Mogu reći da mi se popeo na prvo mesto ove vrste kolača, a nije da nisam na blogu objavljivala slatkiše sa sirom.

 

 

Kora je sa mlevenim keksom, puterom i prah šećerom: šećer ne treba izostavljati, on je ujedno i “lepak” za ostale sastojke, da ostanu na mestu tokom i nakon pečenja. Fil se sastoji od sira (kod mene je to najčešće Moja kravica Kuhinjica, zelena kantica – i za slatko i za slano; za slatko je dobar i Šabačka mlekara A la krem), kisele pavlake, šećera, vanila ekstrakta i jaja. Preliv – može, a i ne mora. Taj sos sa jagodama je veoma fin i ne bih ga izostavljala, jedino bih voće menjala u njemu (ipak je bolje tamo negde u novembru uzeti sitno bobičasto voće iz zamrzivača, nego čekati sezonu svežih jagoda, je l’ da?)

Kao i svi prekookenski slatkiši – radi se u par poteza (ne bih na ovom mestu komentarisala zašto je to tako, ali da i mi ućarimo neki brzospremajući kolač, pa im se pridružimo). Pečenje i hlađenje su malko duži, ali to rade rerna i frižider, pa se ni ne računa. Ono što je bitno da objasnim je vodena kupka (već smo to imali i kod ovog čokoladnog kolača): pleh sa kolačem (nakon ulivanja fila) se uvije u aluminijumsku foliju spolja. Tako upakovan se stavi u neku tepsiju, pa se u nju sipa proključala, vrela voda. Cela ta konstrukcija se stavlja u rernu i tako se peče. Verujte mi: duže traje objašnjavanje kako bi to moglo biti, nego cela priprema. Samo odvažno krenite u realizaciju! Kolač je luk i voda po pripremi, a nešto mnogo fino po ukusu. Da maknemo nepečenog rođaka sa liste najčešće pravljenih poslastica, vreme mu je.

 

Pečeni čizkejk

13.06.2021.

By:

Ingredients
  • KORA:
  • 200g mlevenog keksa
  • 50g prah šećera
  • 75g otopljenog putera
  • FIL:
  • 900g krem sira
  • 250g šećera
  • 220g kisele pavlake
  • 1 kašika vanila ekstrakta ili vanilin šećer
  • 4 jaja (lagano umućena viljuškom)
  • SOS OD JAGODA (ili nekog drugog voća)
  • 1/2kg sitnijih jagoda ili drugog bobičastog voća
  • 50g šećera
  • 1 kašika limunovog soka
  • 1 kašika gustina
Directions
  • Step 1 Okrugli kalup prečnika 23cm sa ivicama koje se uklanjaju obmotati aluminijumskom folijom spolja, po dnu i stranicama.
  • Step 2 Zagrejati rernu na 180 stepeni.
  • Step 3 Izmešati keks, prah šećer i otopljeni puter, smesu izručiti u pripremljen pleh i utapkati ga (dnom neke ravne čaše ili činijice) u dno pleha i po ivicama, do visine oko 5cm. Staviti koru da se peče 10 minuta u zagrejanoj rerni na 180 stepeni.
  • Step 4 Ispečenu koru izvaditi iz rerne i staviti sa strane, a rernu smanjiti na 150 stepeni dok se priprema fil.
  • Step 5 Za fil mikserom umutiti sir, šećer, vanila ekstrakt i pavlaku, pa dodati umućena jaja. Pripremljenu smesu uliti u pleh preko kore od keksa.
  • Step 6 Pleh obavijen aluminijumskom folijom staviti u tepsiju sa visokim ivicama. U tepsiju sipati vrijuću vodu do visine od 2-3 prsta. Sve skupa (tepsiju, vodu i pleh obavijen folijom) staviti u rernu koja je zagrejana (prohlađena) na 150 stepeni i peći narednih 60-75 minuta (prstom dodirnuti spoljne ivice, treba da ne budu lagano čvrste, dok sredina treba da je još uvek žitka)
  • Step 7 Izvaditi kolač iz rerne, pa ga ostaviti u tepsiji sa vodom još sat vremena.
  • Step 8 Nakon toga dodatno ohladiti na radnoj površini, pa nožem odvojiti kolač od stranica, ali ga ostaviti u plehu u frižideru da se hladi. Servirati kada se sasvim ohladi.
  • Step 9 SOS OD JAGODA: izmešati jagode ili neko drugo bobičasto voće sa šećerom, limunom i gustinom. Staviti u šerpicu i zagrevati (verovatno će za sveže voće biti potrebno da se doda 50-100ml vode, dok će zamrznuto voće da pusti tečnost). Kuvati 7-8 minuta uz lagano mešanje silikonskom špatulom. Prohladiti, pa servirati preko čizkejka u količini po želji.


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

s