Kuvana boranija sa piletinom

Pre neki dan sam bila na snimanju nove emisije Gastro maestro kod starog znanca Slobe Stefanovića (emisija će biti emitovana tek na jesen, na TV Dr). Pored kuvanja, tema su bili i saveti koje dajem u okviru rubrike #savetiusredsrede na mom IG profilu. Sve je bilo u redu dok smo se držali kuhinje, doma i domaćinstva, a onda je Sloba bacio bombu – imaš li još neki savet, možda neki životni? Idi, bre, Slobo, gde me nađe? Pa ja sam verovatno poslednja na svetu koja treba da daje životne savete. Nešto tako sam i rekla, a u sebi sam pomislila – ukoliko neko organizuje savetnu školu muško-ženskih odnosa, kako napraviti sopstveni biznis, obogatiti se i slično – evo se prijavljujem u pačiju školu, da budem najpredaniji đak iz prve klupe.

Izgovoreno je i bilo da eventualno mogu da dam poneki savet o vaspitanju dece, ali pošto imam samo jedno, muško dete, nisam sa svih strana potkovana, pa onda je bolje da se ne zalećem. Dokazala sam se, nije sporno. Imam dobro, fino, vaspitano dete, ali dobar deo je tu odigrala i genetika (mama tvrdi da je isti ja), pa i ono što je Duško Radović jednom rekao – dajte mi dobro dete, pa ćete videti kako sam ja dobar roditelj. Kako sebe nikada nisam nazvala samohranom majkom, jer dete ima oca, jako dobrog oca, veoma prisutnog u našim životima, koji je takođe imao veliku ulogu u vaspitanju, te stoga ne smem sve zasluge oko vaspitanja da preuzmem na sebe, nema smisla.

Ipak, oko nekih osnovnih stvari mogu da pametujem. Nekim mojim koleginicama se moje metode čine neobičnim za ova nova shvatanja gde se dete vaspitava sa razumevanjem, bez kažnjavanja, gde ono ima veća prava nego roditelj – ponekad mi se čini, ali je taj moj način kod Luke imao efekta. Već sam pominjala da mala razlika u godinama ga više čini znatno mlađim bratom, nego sinom, tako da metoda drugarskog odnosa gde se zna ko je gazda u kući i čija je poslednja je imala uspeha.

Prvo i osnovno mi je bilo – biraj bitke. Znam da svaku ne mogu i ne treba da dobijem, pa biram onu koja mi je bitna ili onu koju ću najlakše dobiti (tako je valjda i u braku i vezama, ali ne slušajte mene, za svaki slučaj) Insistiranje da sve bude po mome, te da svaku, i najmanju bitku osvojim – kvari odnos, kida živce i košta mnogo vremena i snage.

 

Drugo, skoro pa jednako važno, je da ima pravo na jedan veto, odnosno na jedno jelo koje ne želi da jede. Ono – moje dete hoće da jede samo špagete (ne izmišljam, to je govorila mamina prijateljica) kod mene ne pali. Sve se redom jede, kuvano je zakon. Bio je predškolac kada smo ugovorili pravo na jedan veto – do tada je sve jeo, ali mu se u vrtiću nešto smučila upravo boranija. Naime, tamo su spremali onu okruglu, olovka vrstu, koja mu nije bila bliska, jer je kod kuće jeo pljosnatu, putericu; možda je i bio još neki razlog usled kog mu nije bilo prijalo, te je dete odjednom počelo da negoduje i odbija jelo. Dobro, u redu. Demokratija na delu: možeš da ne jedeš boraniju, sve drugo mora da se jede. Pojavi se na stolu, jednom tako, đuveč. Kaže – ja to ne jedem. Kako, molim? Otkad to? Tu ima boranije. Pa? Hoćeš da promeniš veto? Ne, ne, dobro mi je. Onda se pravim da ne vidim da je na tanjiru odvojio i ostavio svako parčence boranije koje se nalazilo u mešavini povrća, ali to je već spadalo u ono – biraj bitke.

Bilo je tu još nekih roditeljskih pravila, meni je bilo ono omiljeno koje mu je tata nametnuo u ciku puberteta, kada najradije ne bi ni roditelje da gleda, a kamoli da odlazi kod baba, da ga pitaju za školu, tepaju i maze. Tu mu je tata izašao sa krunskim argumentom – daj, ne budi lud, odeš kod baba, one ti uvek ugađaju, spremaju ono što voliš, prže ti meso i krompiriće. Tanja ti sprema stalno nešto kuvano, kod nje nema prženog mesa i pomfrita, taman da malo uživaš. Nakon takvog diplomatskog ubeđivanja, Luka je bez pogovora išao kod baba, čak se i radovao odlasku ili ga i sam predlagao. Kao što rekoh – nije moje pravilo, pa ga ne svojatam, nego samo poštujem, kao nešto vrlo efikasno.

Taj odlazak kod baba je bio naročito prigodan kada sam za sebe kuvala boraniju. Pogodovao je i meni, jer onda prema ranijem dogovoru ne moram da spremam još jedan ručak, za Luku. Ipak, vremenom je sazreo, pa je polako i bojažljivo počeo da gleducka ka mojoj boraniji, pa čak i da pomalo proba ili pojede neku malu količinu. Uz kiselu pavlaku, ali to mi nije ni bitno. Ni ne pominjem mu veto, da se ne seti da ga prebaci na nešto drugo. Sa decom samo treba biti uporan, to može biti treće pravilo. Ukus im se menja, pa jednom nešto ne vole, a već sledeće godine ne postignete da ih nahranite istim tim nevoljenim. Mali foliranti, ništa drugo.

Dakle, boranija. Ja je obožavam. Sa belim lukom, sa dosta korenastog povrća. Dodam i meso, pa imam kompletan obrok: meso, povrće i čorbu u jednom tanjiru. Neretko je pravim kao bezmesni obrok i jednako uživam. Može se praviti od sveže i od zamrznute boranije. Svežoj je potrebno nešto duže vreme da se skuva u odnosu na zamrznute, a svakako ukupno vreme pripreme zavisi od sorte povrća. Stoga – probajte, proveravajte i budite na oprezu tokom kuvanja. Bićete nagrađeni tanjirom ukusnog i zdravog variva.

Kuvana boranija sa piletinom

06.07.2020.

By:

Ingredients
  • 2 kašike maslinovog ulja
  • 1 crni luk
  • 3 čena belog luka
  • 1/2 kg pilećeg mesa (belo meso)
  • 2 šargarepe
  • 1 koren peršuna
  • 1 paškanat
  • 1/2kg boranije
  • 1 lovorov list
  • so, biber
  • 1 kašika aleve paprike
  • 1/2 šolje paradajz soka
Directions
  • Step 1 Propržiti sitno seckani crni luk na zagrejanom maslinovom ulju. Dodati sitno seckani beli luk i kratko propržiti, dok ne zamiriše.
  • Step 2 Dodati belo meso iseckano na kockice od 2cm i pržiti na luku uz stalno mešanje dok ne pobeli. Naliti vodom tek da prekrije (ogrezne), poklopiti i dinstati oko pola sata na srednjoj-niskoj temperaturi (na 4. od 9 podeljaka) uz eventualno dodavanje vode.
  • Step 3 Boraniju pripremiti: oprati je, pa iseći vrhove sa obe strane i iseckati na parčad dužine 3cm otprilike. Oguliti korenasto povrće, oprati ga i iseći na kolutove.
  • Step 4 U šerpu sa mesom i lukom dodati boraniju, povrće i lovorov list i promešati. Sipati vode da ogrezne, pojačati temperaturu da proključa, potom ponovo smanjiti na 4, poklopiti i ostaviti da se krčka dok se boranija ne skuva (ukupno vreme zavisi od vrste: potrebno je 30-45 minuta, a za zamrznutu nešto kraće)
  • Step 5 Na kraju kuvanja dodati paradajz sok, posoliti, pobiberiti i dodati alevu papriku. Pustiti da proključa i ostaviti kratko vreme da vri, da se stope ukusi.
  • Step 6 Služiti toplo, uz dodatak kisele pavlake, seckani peršun i slično.


4 thoughts on “Kuvana boranija sa piletinom”

  • Pohvale za Vaš blog, obožavam da čitam Vaše priče uz recept, nekako su jednostavne životne uz Vaš blog učim da kuvam, smatram da ste Veoma mudra žena, po meni trebate da budete uzor mladim majkama, to zaključujem na osnovu Vaših priča.

    • Mnogo hvala, draga Danijela! Na svim lepim rečima. Nekada sam jako brinula (a bila sam sasvim mlada) – kako ću ja to znati da vaspitam dete. Onda sam negde pročitala mudre reči Ljubivoja Ršumovića: deca se ne vaspitavaju, sa njima se živi. Upravo tako – stalna priča, korektivni faktor i uživanje u ulozi roditelja – to je sva mudrost. Više je to iskustvo, nego neka posebna pamet.

  • Prije svega, dijete treba osjećati da ga roditelji vole. Drugo, treba ih podržati u ostvarivanju vlastitih interesa (pod uvjetom da nisu nemoralni)

    • To se nekako podrazumeva, pa ni ne spominjem. Nakon ljubavi, brige i podrške, potrebno je nekada ukrotiti male nestaške ili ih na pravi i nenametljivi način nagovoriti da urade nešto za šta trenutno nisu raspoloženi ili njihovo društvo to ne radi ili nešto slično. E, tu roditelji moraju da mudu jako mudri i da odigraju na pravi način. Na to sam mislila.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

s