Jagnjeća kapama

Izvorno, jagnjeća kapama je prolećno jelo. Veoma logično, imajući u vidu da su osnovni sastojci jagnjetina, mladi luk i mlado zelje ili spanać – svi sastojci koji bi trebalo da budu dostupni isključivo s proleća. Sa razvojem moderne trgovine i dostupnosti namirnica bezmalo preko cele godine – u kapami možemo da uživamo i tokom ostalih godišnjih doba.

“Čovek snuje, Bog odlučuje” – to mi često pada na pamet ovih dana i deluje mi više nego istinito. Da ne zvučimo previše strašno ili apokaliptično, neko duhovit se potrudio pa je negde u internet prostranstvu objavio “Imao sam velike planove za ovu 2020. godinu, a onda je tip pojeo slepog miša”. I jedan i drugi citat se svode na – nikad ne znaš šta se može desiti.

Ko bi očekivao da ćemo proleće ove godine ovako dočekati? Da će nam maske postati neizbežan modni detalj, a rukavice nešto bez čega se ne izlazi ni da se đubre baci. Baš čudno. Za razliku od prethodnih godina, od ove nisam imala nikakva specijalna očekivanja. Napravila sam neke novogodišnje rezolucije, ostvarila ih nula do sada (kao i većina populacije), i upala u rutinu. Ne gledam i ne čitam vesti, pa sam oko Nove godine o tamo nekom virusu čula nekako izdaleka, kroz društvene mreže i znanje mi je bilo tek na nivou prepoznavanja. Kada se pošast približila granicama naše zemlje, postalo je daleko izvesnije, te sam se i ja zainteresovala, da vidim šta mi je činiti.

Nakon sakupljanja svih informacija koje me se tiču, opet sam prestala da čitam i gledam vesti. Piše se stalno o istom, pritisak se podigne u nebesa, a strah se uvuče u kosti – a sve to negativno utiče na imunitet. Nakon što sam se prvobitno informisala, sprovodim mere zaštite, oprezna sam, pa ćemo videti.

Meni, kućnoj muvi, boravak u svom domu uopšte ne pada teško. Kada namirim mamu i postignem da joj ništa ne fali, kada nama pribavim sve što nam je potrebno – mirna sam. Radim delom od kuće, a delom odlazim u kancelariju na skraćeno radno vreme, prema rasporedu dežurstava do tri puta nedeljno. Moram priznati da mi ova usporenost, utišan i pust grad više nego prijaju. Izlazim samo pod moranje (posao, nabavka i odnošenje namirnica do maminih vrata), brzo stignem s mesta na mesto, jedino me iscrpljuje čekanje ispred radnji. Razumem razloge, pa ni ne smem da se bunim.

S obzirom da sam se ja poslednji put dosađivala na raspustu u osmom osnovne, meni je ono – dosadno mi je kod kuće – potpuno nepoznat pojam. Sređivala sam teglice sa začinima, neke delove kuhinje, pisaći sto, sad sam se nameračila na još neke ormare. Baš sam pomislila da ako ovo vanredno stanje potraje, verovatno ću srediti i fioku sa čarapama, što odlažem, pa…….bar pet godina. Čitam knjige. Gledam filmove. Kuvam. Tražim inspiraciju za nove recepte. Dok se dvaput okrenem, dan mi je već prošao, čak i kada ceo provedem u stanu.

Negde tamo zimus, za Jasmin časopis je po dogovoru sa urednikom, trebalo da pripremim Jagnjeću kapamu. Već sam se neko vreme oštrila da je pripremim po merama, te udidim za slikanje i sve mi je nekako izmicalo. Tada sam za časopis sve po redu uradila i odložila za objavu pred Uskrs, kako dolikuje. E, šipak! Biće ovo čudan Uskrs i mnogo sam razmišljala da li uopšte da pišem o kapami. Onda pomislim – pa ljudi jesu u kućama, ali sa svojim porodicama! Ukoliko imaju neki komad jagnjetine u zamrzivaču, možda će predlog ovog jela doći kao kec na deset. Ili ako krenu u nabavku, možda se odluče da kupe upravo ovo meso za Uskršnji ručak. Tako sam i prelomila da ipak predložim Jagnjeću kapamu.

Praveći je za ovo slikanje, već sam se bila pomirila da ću morati celu količinu sama da pojedem ili da ponesem i podelim sa koleginicama, jer jednom ranije, kada sam pravila jagnjeću čorbu, Luka je prokometarisao da sam “protraćila meso” – što je komentar za svako kuvano meso od strane mog sina. Nakon što je probao ovu kapamu, uputio mi je pitanje: da li se ovo računa kao kuvano jelo? Pretvorivši se u upitnik, ipak sam oklevajući samo rekla – daaaaa…..? Super, onda ovo kuvano jelo možeš da mi spremaš svaki dan. Sunce ti dečije, ti bi da ti jagnjetinu serviram svaki dan? Zamislilo dete da sam sultanija, šta li….

O kapami ne postoji mnogo pisanih istorijskih tragova. Neki kažu da je to jedino izvorno srpsko jelo, drugi da je nastalo na teritoriji Kosova i Metohije, a treći da su Turci preuzeli to jelo od nas. Najlepše je od jagnjetine, mada ga neki prave od drugih vrsta mesa, čak i od piletine. Zbog obilja zeleniša koje se koristi za pripremu kapame, kaže se da je to prava vitaminska bomba. Servira se uz ovčije kiselo mleko, mada sasvim lepo paše i uz kravlje, kao i uz parče dobrog rustičnog hleba. Jedno od jela kojim se ne bismo postideli pred bilo kojim gostom, naročito iz inostranstva – pravi ponos nacionalne kuhinje.

Jagnjeća kapama

11.04.2020.

By:

Ingredients
  • 1kg jagnjetine
  • 2 kašike brašna
  • 1 glavica crnog luka
  • 3 veze mladog crnog luka
  • 1 veza mladog belog luka ili 5 čenova
  • 1kg spanaća ili 5 većih veza zelja
  • 1-2 kašičice aleve paprike
  • So, biber, ulje
Directions
  • Step 1 Jagnjetinu iseći na parčad veličine 4-5cm i uvaljati u brašno sa svih strana.
  • Step 2 Sitno iseckati crni luk. Mladi luk očistiti i oprati i zajedno sa perima (zelenim delom) iseći na kolutove.
  • Step 3 Spanać ili zelje dobro oprati
  • Step 4 ukoliko se koristi zelje – iseći ga na krupnu parčad.
  • Step 5 U dubljoj šerpi zagrejati nekoliko kašika ulja, pa ubaciti parčad jagnjetine. Pržiti sa svih strana 3-4 minuta, kako bi se uhvatila zlatna korica. Isprženo meso izvaditi na tanjir.
  • Step 6 U istom ulju ispržiti crni luk, pa dodati mladi luk i beli luk, 1 kašičicu soli i nastaviti sa prženjem. Kada povrće svene, vratiti meso u šerpu, naliti vodom tek da ogrezne i zagrejati do ključanja. Kada provri, smanjiti na srednje jaku temperaturu, poklopiti i ostaviti da se dinsta oko sat i po vremena – po potrebi dodati još vode.
  • Step 7 Nakon što se jagnjetina skuvala, pobiberiti i dodati 1-2 kašičice aleve paprike. Dodati spanać ili zelje i poklopiti, kako bi se povrće potparilo. Izmešati i kuvati 15-ak minuta. Probati i eventualno dosoliti.
  • Step 8 Služiti uz kiselo mleko (najbolje ovčije) i uz dobar hleb.


6 thoughts on “Jagnjeća kapama”

  • Divno izgleda. Ja sam je pravila sa šniclama jagnjećeg vrata i blitvom,nezaboravno…bez recepta. Nalik na neki recept iz kuvara iz osamdesetih…nije bilo loše al ove fotografije baš obećavaju. Probaću,hvala.🌼

  • Makedonska (Stipska) verzija jagnjece kapame je malo drugaciji recept. Koristi se iskljucivo mlad crni luk, persun. mlad. mekan, prolecni i to oko 10 veza na kilo mesa. Nikako brasno, aleve paprike i dodavanje vode. Persun se krcka zajedno sa mesom a ne par minuta na kraju. Kolicina vode se odredjivala tako da za svaku osobu ide jedan tanjir vode i jedan pride. Od zacina samo so i biber. Persun, i to tako dugo krckan, daje specifican miris. Vode ostane tek toliko da se prekrije meso i uz sve to obavezno ovcjie kiselo mleko koje kao pavlaka daje gustinu tecnosti. Inace rec kapama na turskom znaci kuvano jelo (stew na engleskom). Turci koriste i pilece ili telece meso. Isto je fantasticno ako umesto da se prvo zaprzi meso, stavi se poklopljeno u rernu da se pece pa kada je polupeceno onda se spoji sa lukom , pesunom i vodom da se nastavi kuvanje . Tako prvo peceno meso ima intenzivniji i naravno bolji ukus.

    • Draga Toska, mnogo hvala na ovom iscrpnom receptu – jako mi je drago da čujem kako se neki specijalitet sprema i u drugim krajevima. Kako je to zanimljivo kada jedno jelo doživi neko svoje potpuno drugo obličje u drugom podneblju. Sigurna sam da je jako ukusno, te da taj peršun da neku posebnu aromu. Veliko hvala na javljanju!

      • Pa ide 🙂 Piše u tekstu da treba da se nalije vodom da ogrezne. To znači da se sipa vode toliko da se vrh mesa vidi iznad vode, tek da izgleda kao potopljeno.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

s